Jugoslavija: unitarna država ili federacija povijesne težnje srpskoga i hrvatskog naroda – jedan od uzroka raspada Jugoslavije
| Autor: | Davorin Rudolf ml., Saša Čobanov |
|---|---|
| Jazyk: | English<br />Croatian |
| Rok vydání: | 2009 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Zbornik Radova Pravnog Fakulteta u Splitu, Vol 46, Iss 2, Pp 287-314 (2009) |
| Druh dokumentu: | article |
| ISSN: | 0584-9063 1847-0459 |
| Popis: | Zajednička država južnoslavenskih naroda, Jugoslavija, kroz čitavo dvadeseto stoljeće odgovarala je većini srpskih političara kao unitarna država, pod hegemonijom srpskoga naroda. Nesrpski narodi su u Jugoslaviji bili u većini, pa je tekao proces federalizacije: u „prvoj“ Jugoslaviji, pred Drugi svjetski rat - osmišljena je Banovina Hrvatska, a tihom demokratizacijom „druga“ Jugoslavija je dobila koncepciju „labave“ federacije. Bujanjem snažnoga nacionalističkog pokreta u Srbiji, pod vodstvom lidera Slobodana Miloševića, taj se proces nastojao zaustaviti, što je naišlo na otpor drugih federalnih jedinica. Uz to, labavljenjem centralne autoritarne i vlasti jačale su centrifugalne sile. Kada je postalo jasno da se Jugoslavija ne može održati (nestalo je kohezivnih faktora, a diktatura je odumirala), cilj Srbije je postao da se dijelovi Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, gdje u znatnijem broju živi srpsko stanovništvo, priključe srpskoj državi - pod cijenu upotrebe oružane sile.Uzrok ratova koji su popratili raspad Jugoslavije bio je u nepoštivanju prava. |
| Databáze: | Directory of Open Access Journals |
| Externí odkaz: |
|