Identitet u dijaspori – Hrvatski katolici između stare domovine i novog prebivališta
Autor: | Nediljko Ante Ančić |
---|---|
Jazyk: | German<br />English<br />Croatian<br />Italian |
Rok vydání: | 2017 |
Předmět: | |
Zdroj: | Crkva u Svijetu, Vol 52, Iss 1, Pp 49-66 (2017) |
Druh dokumentu: | article |
ISSN: | 0352-4000 1848-9656 |
Popis: | Članak se bavi pitanjem zadaća i perspektive hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj, osobito pod vidom njihova rada na očuvanju vjerskoga, kulturnoga i nacionalnog identiteta hrvatskih iseljenika u današnjim promijenjenim okolnostima. Najprije se osvjetljuje problem iseljavanja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u novije vrijeme. Zatim se tumače uzroci duboke i još uvijek neprevladane gospodarske krize i totalitarnog naslijeđa koji su i najveći uzrok iseljavanju te se ukazuje na preporuke i prijedloge demografskih stručnjaka o tome što bi u Hrvatskoj nužno trebalo učiniti da se zaustave negativni populacijski trendovi. U drugom dijelu daje se kratak pregled masovnog odlaska hrvatskih radnika u Njemačku početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, osnivanje hrvatskih katoličkih misija, njihova raznolikoga i specifičnog djelovanja koje se ne ograničava samo na crkvena slavlja i vjersku pouku u užem smislu nego jednako tako nastoji i na njegovanju i očuvanju nacionalnoga i kulturnog identiteta. Taj se model praćenja i potpore hrvatskim iseljenicima pokazao učinkovitim i vrlo uspješnim kako za očuvanje vlastitog identiteta tako i za funkcionalnu integraciju Hrvata u njemačko društvo, što potvrđuje i činjenica da 60% posto hrvatskih migranata u Njemačkoj imaju hrvatske putovnice. Tema trećeg dijela jesu velike promjene i značajni izazovi s kojima se u novije vrijeme susreću hrvatske katoličke misije. Njemačke su biskupije uvele mjere štednje i zbog nedostatka svećenika provode pastoralni preustroj spajanjem nekoliko župa u pastoralne cjeline. Preuređenje župnih zajednica pogađa i katoličke misije na materinskom jeziku. Njihov se broj smanjuje, a one koje ostaju trebaju se organizacijski i prostorno više povezivati s njemačkim župama. Usto, drugo i treće pokoljenje hrvatskih iseljenika sve je više izloženo asimilaciji pa su njihove potrebe i očekivanja od Misija drugačiji od onih koje su imale prethodne generacije. U završnom dijelu iznosi se nekoliko važnih prijedloga i sugestija o tome što bi bilo poželjno i potrebno učiniti da bi većina današnjih hrvatskih katoličkih misija i nadalje mogla obavljati svoje poslanje među hrvatskim iseljenicima kako na pastoralnom planu tako i u njegovanju nacionalnoga i kulturnog identiteta. |
Databáze: | Directory of Open Access Journals |
Externí odkaz: |