O novome nakon modernizma: stvaralaštvo u kontekstu proširenog pojma umjetnosti
| Autor: | Katarina Rukavina |
|---|---|
| Jazyk: | German<br />English<br />French<br />Croatian<br />Italian |
| Rok vydání: | 2019 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Ars Adriatica, Vol 9, Pp 203-210 (2019) |
| Druh dokumentu: | article |
| ISSN: | 1848-1590 1848-7459 |
| DOI: | 10.15291/ars.2932 |
| Popis: | U radu se ispituje što pojam stvaralaštva podrazumijeva nakon povijesnih avangardi, odnosno neoavangardi i postavangardi gdje dolazi do radikalnog preispitivanja i proširenja pojma umjetnosti sve do točke u kojoj umjetnost samu sebe dovodi u pitanje, postaje neprepoznatljiva čisto zamjedbenim svojstvima te se potvrđuje kao neka vrsta filozofi- je. Često se navodi kako je umjetnost time došla do kraja svojeg povijesnog razvoja, odnosno do „povijesne samosvi- jesti koja je u stanju prepoznati sve povijesno determinirane razlike.” Riječ je o kontroverznom razdoblju u povijesti umjetnosti koje s jedne strane obilježava vrhunac modernizma najčišćim formalističkim izrazom, a s druge strane napuštanjem njegove glavne ideje (vjera u napredak i emancipaciju čovječanstva), kritikom autonomije umjetnosti, ukidanjem razlike između visoke i popularne umjetnosti, izlaskom iz studija i muzeja u svakodnevni život, na ulicu, u krajolik i sl. Cilj je rada analizirati pojam stvaralaštva u kontekstu suvremene umjetničke prakse gdje je diskurs o nemogućnosti novog, prema teoretičaru umjetnosti B. Groysu, postao osobito utjecajan i raširen. |
| Databáze: | Directory of Open Access Journals |
| Externí odkaz: |
|