Teorijske refleksije o mogućim uzrocima inertnosti egalitarnog sindroma
| Autor: | Ivan Burić |
|---|---|
| Jazyk: | English<br />Croatian |
| Rok vydání: | 2018 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Revija za Sociologiju, Vol 47, Iss 3, Pp 335-359 (2018) |
| Druh dokumentu: | article |
| ISSN: | 0350-154X 1846-7954 |
| DOI: | 10.5613/rzs.47.3.4 |
| Popis: | Jedna od osnovnih postavki teorije egalitarnog sindroma Josipa Županova, postavka o egalitarnom sindromu kao klasteru naslijeđenih neformalnih normi, kompatibilna je s nekoliko teorijskih koncepata kulturne inercije. Iz perspektive teorija ovisnosti o prijeđenom putu perzistencija egalitarnog sindroma može se objasniti djelovanjem faktora odgovornih za reprodukciju društvenih normi. Riječ je o faktorima koji ne utječu na genezu određenoga društvenog fenomena (primjerice, normi), nego ga kroz vrijeme reproduciraju. Shodno rezultatima recentnih empirijskih istraživanja, jedan od reprodukcijskih faktora egalitarnog sindroma može se pronaći u tranzicijskim troškovima. Na osnovi toga, kao i propozicije o razlikovanju generativnih od reprodukcijskih faktora društvenih fenomena, legitimiramo tezu da tranzicijski troškovi nisu stvorili egalitarni sindrom, nego su pridonijeli njegovoj perzistenciji i u postsocijalističkom društvenom kontekstu. Moguće izvore hipoteza o dodatnim čimbenicima reprodukcije egalitarnog sindroma u tranzicijskim okolnostima pruža koncept kulturne inercije svojstven teorijskoj perspektivi institucionalizma, teorija kulturne evolucije Roberta Boyda i Petera J. Richersona, kao i koncept zapinjača Michaela Tomasella. Također, sukladno ideji o »efektu tunela« Alberta Hirschmana, možemo pretpostaviti da je očekivana stagnacija u društvenoj pokretljivosti jedan od mogućih specifičnih faktora reprodukcije egalitarnog sindroma. |
| Databáze: | Directory of Open Access Journals |
| Externí odkaz: |
|