| Popis: |
Cilj je rada bio ispitati izravan i neizravanučinak ekonomske prilagodbe na emocionalnu i ponašajnu školsku uključenost djece. Pri tome su izravni i neizravni učinci, koji su rezultat roditeljskog kažnjavanja, provjeravani ovisno o spolu djeteta i roditelja te izvoru procjene istraživanih konstrukata. Na temelju teorijskih modela, odnosno modela odnosa obitelj – škola Adamsa i Ryana (2005), modela obiteljskog stresa Congera i suradnika (2010) te modela Yoshikawa i suradnika (2012), postavljena je hipoteza o postojanju značajnoga neizravnog, ali ne i izravnog učinka ekonomske prilagodbe na školsku uključenost dječaka i djevojčica. U radu su analizirani podatci prikupljeni od 285 djeteta školske dobi i njihova oba roditelja. Djeca su procjenjivala kažnjavanje posebno za oca i posebno za majku te svoju školsku uključenost, a roditelji su dali podatke o ekonomskoj prilagodbi. Koristeći Hayesovu (2013) medijacijsku procesnu analizu provjereno je osam modela s izravnim i neizravnim učincima ekonomske prilagodbe na školsku uključenost djece. Rezultati su dijelom potvrdili postavljenu hipotezu o postojanju značajnih neizravnih, a neznačajnih izravnih učinaka ekonomske prilagodbe na školsku uključenost djece. Dobiveni rezultati upućuju na to da je učinak ekonomske prilagodbe na školsku uključenost kod dječaka samo neizravan kroz roditeljsko kažnjavanje, dok je kod djevojčica ekonomska prilagodba i izravno i neizravno povezana sa školskom uključenosti. Kod dječaka se neizravan učinak ekonomske prilagodbe na školsku uključenost ostvaruje kroz povezanosti s ponašanjem i majke i oca, dok kod djevojčica samo s povezanosti koju ekonomska prilagodba ima s ponašanjem majke. Rezultati rada upućuju na značajan negativan učinak ekonomske prilagodbe na školsku uključenost djece. |
