PRAVO NA ZAŠTITU OSOBNIH PODATAKA KAO TEMELJNO PRAVO I ODGOVORNOST ZA ŠTETU ZBOG NJEGOVE POVREDE
Autor: | Maja Bukovac Puvača, Armando Demark |
---|---|
Jazyk: | German<br />English<br />Croatian<br />Italian |
Rok vydání: | 2019 |
Předmět: | |
Zdroj: | Zbornik Pravnog Fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Vol 40, Iss 1, Pp 287-312 (2019) |
Druh dokumentu: | article |
ISSN: | 1330-349X 1846-8314 |
DOI: | 10.30925/zpfsr.40.1.11 |
Popis: | Pravo na zaštitu osobnih podataka priznato je kao temeljno pravo u članku 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Od kraja svibnja 2018. godine u svim se državama članicama izravno primjenjuje Opća uredba o zaštiti podataka, kojom je zaštita osobnih podataka potpuno europeizirana i ukinuti su do tada postojeći različiti sustavi njihove zaštite u nacionalnim pravnim sustavima. Uredba je izazvala veliki interes u javnosti, primarno zbog bitno pojačanih nadzornih ovlasti tijela za zaštitu osobnih podataka i visine upravnih novčanih kazni koje se za kršenje njenih odredbi mogu izricati. Uredba u članku 82. donosi i novo uređenje odgovornosti za takvim kršenjem prouzročenu štetu, od kojeg se također očekuje da potencijalne štetnike odvrati od protupravne obrade osobnih podataka. Budući da je isključena primjena nacionalnih pravila o odgovornosti za štetu, došlo je do pomaka k nešto strožoj odgovornosti (težem oslobođenju od odgovornosti), povećan je broj potencijalno odgovornih osoba, uz solidarnu odgovornost voditelja i izvršitelja obrade, a ostavljena je i mogućnost vrlo širokog tumačenja pojma oštećenika te je izričito priznato pravo na naknadu neimovinske štete (do tada priznato u rijetkim nacionalnim sustavima). |
Databáze: | Directory of Open Access Journals |
Externí odkaz: |