| Popis: |
Općenito govoreći, ni jedan od postojećih zakona ili propisa, ma koliko dobro regulirani bili, ne omogućuje i ne osigurava ostvarenje ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda ukoliko nisu osigurani prateći uvjeti u okviru zajednice i društva te ukoliko ne postoji podrška društva u vidu razvoja tolerancije prema osobama s invaliditetom. U tom kontekstu autor govori o maloljetnoj djeci osoba s invaliditetom koja su, uslijed nedostatne društvene podrške i skrbi, bila prisiljena biti "glavni" ili katkada jedini izvor pomoći svojim roditeljima ili članovima obitelji. Iako ne postoje rezultati sustavnih znanstvenih istraživanja o tome kakav su utjecaj takvi zahtjevi i obiteljske obveze imale na kvalitetu života i iskustva te maloljetne djece, praksa je pokazala da propusti zajednice u skrbi za njene članove s invaliditetom često dovode do kumuliranja rizičnih stresogenih faktora u procesu sazrijevanja i odrastanja djece osoba s invaliditetom. U radu se također ukazuje na važnost provođenja istraživanja te (potencijalno) rizične skupine djece i mladih radi organiziranja djelotvornije i utemeljenije podrške obiteljima osoba s invaliditetom. |
