| Popis: |
Oružani sukobi i nasilje u društvu imaju negative posljedice po psihološku dobrobit djece i njihova akademska postignuća. Ciljevi su ovog istraživanja bili usporediti školski uspjeh djece koja odrastaju u područjima Hrvatske različito pogođenim ratom tijekom 1991.-1995. godine, ispitati u kojoj se mjeri školski uspjeh djece može objasniti odabranim osobnim, obiteljskim i okolinskim varijablama te utvrditi moderira li razina ratnog stradanja područja vezu između prediktora školskog uspjeha i djetetova školskog uspjeha. U istraživanju je sudjelovalo 414 osnovnoškolske djece i roditelja iz ratom manje stradalih i 389 djece i roditelja iz ratom više stradalih područja Hrvatske. Podaci su prikupljeni upitnicima od djece i roditelja. Utvrđeno je kako djeca iz ratom jače zahvaćenih područja imaju slabiji opći školski uspjeh od djece iz ratom manje pogođenih područja, no prosječni uspjeh u oba područja je na razini ocjene vrlo dobar. Višestruke regresijske analize pokazuju kako obiteljski socioekonomski prediktori (obrazovanje roditelja i prihodi obitelji) objašnjavaju 19% posto varijance školskog uspjeha, obiteljski procesni prediktori (pozitivno i negativno roditeljstvo i negativne posljedice rata po oca) 14%, okolinski prediktori (broj prijatelja, broj slobodnih aktivnosti, veličina grada i stupanj ratnog stradanja područja) 12%, a osobni prediktori (spol, dob, red rođenja i broj ponašajnih i emocionalnih simptoma) objašnjavaju 10% varijance školskog uspjeha. Stupanj ratnog stradanja područja moderira odnos između školskog uspjeha i količine djetetovih simptoma, majčina obrazovanja, obiteljskih prihoda, majčina pozitivnog roditeljstva, razreda i veličine grada. Rezultati sugeriraju kako u ratom jače stradalim područjima postoji veća kumulacija rizičnih čimbenika za slabiji školski uspjeh djece, kao i njihovo pojačano djelovanje. |
