Razumijevanje ranjivosti kao sustavnog i preciznog diskursa
| Autor: | Martina Vuk |
|---|---|
| Jazyk: | English<br />Croatian |
| Rok vydání: | 2020 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Nova Prisutnost, Vol XVIII, Iss 3, Pp 577-591 (2020) |
| Druh dokumentu: | article |
| ISSN: | 1334-2312 1848-8676 |
| DOI: | 10.31192/np.18.3.10 |
| Popis: | Kasnomoderna koncepcija moralnosti, kao i sam koncept ljudske osobe, dvoznačan je. S jedne strane suvremeno se poimanje osobe regulira atributima koji ističu osobnu autonomiju i distanciranost od sklonosti ranjivosti; s druge strane povećava se zanimanje za razumijevanje ranjivosti kao sve aktualnije teme. Ranjivost se pokušava razumjeti kao stanje koje čovjeka vraća njegovoj ljudskosti, odnosno sebi samom. Istodobno, u širem se kontekstu koristi kao termin za objašnjenje situacija, stanja ili koncepata koji čak i ne pripadaju poimanju ranjivosti, te se i etimološki razlikuju od samog pojma ranjivosti, poput primjerice grijeha, ljudske patnje ili stanja invalidnosti. Iako je ranjivost neizbježna, jer u čovjekov život ulazi bez njegova pristanka, suvremeni je etičko-moralni sustav s jedne strane poima kao protutežu autonomiji; a s druge strane, zbog toga što su je »iskusili« svi ljudi, često se ranjivost smatra nečim što je samo po sebi evidentno, sve dok se čovjek ne zapita što ona jest. Jer nije uvijek jasno što čovjekovo iskustvo ranjivosti uključuje ili što se razumije pod pojmom ranjivost. |
| Databáze: | Directory of Open Access Journals |
| Externí odkaz: |
|