MAGNIFICAT ANIMA MEA DOMINUM Hrvatski prepjev i egzegeza Marka Marulića
| Autor: | Zvonko Pandžić |
|---|---|
| Jazyk: | German<br />English<br />Croatian<br />Hungarian |
| Rok vydání: | 2019 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Anafora, Vol VI, Iss 1, Pp 7-78 (2019) |
| Druh dokumentu: | article |
| ISSN: | 1849-2339 2459-5160 |
| DOI: | 10.29162/ANAFORA.v6i1.1 |
| Popis: | Autor u ovoj studiji nastavlja svoja istraživanja iz 2009. o izgubljenim djelima hrvatske proze koja je Marko Marulić (1450. – 1524.) sastavio za svoju sestru Biru (Elviru, Veru), o čemu piše on sam, ali i njegov bliski prijatelj Frane Božićević. Analizirana je egzegeza Magnificata iz Firentinskoga zbornika (Ashb. 1582) tako što je autor usporedno čitao tekst tog hrvatskog rukopisnog izlaganja iz Firence i odgovarajući tiskani tekst latinske Biblije (1489) iz privatne biblioteke Marka Marulića, na kojoj je on svojeručno bilježio rubne glose i minijaturne crteže. Utvrđeno je da autor egzegeze, rukopis potječe iz Splita, dijelom preuzima, prevodi i parafrazira komentare Nikole od Lyre koji su objavljeni usporedno – stih po stih – s latinskim tekstom Biblije koju je posjedovao i glosirao Marulić. Kako nijedan ini pisac iz Splita njegova doba nije posjedovao, a kamoli glosirao rečenu Bibliju, zaključeno je da je Marulić, uz brojne druge dokaze i indicije, i zbog te činjenice, autor spomenute egzegeze i Firentinskoga zbornika. Time je konačno verificirana dugo osporavana teza Carla Verdianija (1957) kojom je Maruliću atribuirano autorstvo tog zbornika. Tom je verifikacijom pogođen i čitav niz inih hrvatskih proznih rukopisa koje također valja pripisati autoru Marku Maruliću. S pogledom na skorašnju 500. obljetnicu smrti oca hrvatske književnosti (1524. – 2024.) autorovi nalazi stavljaju hrvatsku filologiju pred velike kritičko-izdavačke izazove. |
| Databáze: | Directory of Open Access Journals |
| Externí odkaz: |
|