| Popis: |
Svaka povijesna epoha ostavlja svoj trag u prostoru. Gradnjom objekata prostor se fizički obilježava, ali i simbolično zaposjeda, stvarajući novu vrijednost, novu kulturnu sliku tog istog prostora. Širenje kršćanstva u stoljećima kasne antike preoblikuje istočnojadransku obalu podizanjem guste mreže kultnih objekata izvan zidina antičkih gradova, u ageru i dalje do udaljenih istaknutih točaka krajobraza i na kopnu i na otocima. Osim materijalnih ostataka više ili manje sačuvanih crkava još uvijek je prepoznatljiv i onaj nematerijalni trag ranokršćanske civilizacije sačuvan u posvetama izvornih ili kasnije preuređenih crkvi te u velikom broju hagiomorfnih toponima. Taj “svetački pejzaž”, nastao u kasnoj antici, u prvoj kristijanizaciji ovog prostora postao je podlogom na kojoj se, unatoč mijenama koje su donijela kasnija stoljeća, kontinuitet kulta iz ranokršćanskog doba prepoznaje i danas. Podrobnijom analizom crkvenih naslovnika moguće je uočiti primjere posebne veze u izboru sveca-naslovnika u odnosu na mjesto gradnje i funkciju sakralne građevine, što pridonosi produbljivanju općih spoznaja o ranokršćanskoj umjetničkoj baštini. |
