| Popis: |
Rad istražuje višestruku ulogu sitnih opažaja u Leibnizovoj filozofiji. Sitni su opažaji ključni kako za Leibnizovu epistemologiju, gdje se koriste kao konceptualno sredstvo protiv empirističke, ali i kartezijanske teorije uma, tako i za njegovu metafiziku, unutar koje se izgrađuju kao garancija zakona kontinuiteta, prestabilirane harmonije i individualiteta monada. Njihova se uloga proteže i na područje Leibnizove etike, gdje u vidu neuočivih prepreka upravljaju čovjekovim djelovanjem i utoliko se pokazuju kao pokretači svim bićima prirođene težnje za ugodom, odnosno izbjegavanjem boli. U cjelini Leibnizove misli sitni se opažaji stoga uspostavljaju kao vezivno tkivo triju osnovnih dijelova filozofije, time utemeljujući osobit nazor filozofa da se život duše korijeni daleko dublje od dometa svjesne spoznaje. The thesis explores the multiple role of minute perceptions in Leibniz's philosophy. Minute perceptions prove to be essential to Leibniz's epistemology as well as his metaphysics; in the former they serve as a conceptual weapon against the empirical, but also the Carthesian theory of mind, whereas in the latter they are used as a guarantee of the law of continuity, pre-established harmony and individuality of monads. Their role also extends to the realm of Leibniz's ethics, wherein they navigate one's activity in the form of imperceptible obstacles, revealing themselves to be the driving force behind the pursuit of pleasure and avoidance of pain inherent to every living being. In the whole of Leibniz's thought they can be said to bind the three fundamental parts of philosophy, which in turn determines the philosopher's distinctive view that the life of the soul extends far beyond the range of conscious knowledge. |
