| Popis: |
Ovaj rad nudi kratak prikaz sablastologije, teorije književnosti i povijesti koju je razvio Jacques Derrida, te njene primjenjivosti na čitanje književnih tekstova. Prvi dio rada posvećen je psihoanalitičkim počecima sablastologije, u prvome redu teorijama tugovanja i melankolije u djelima Sigmunda Freuda, Nicolasa Abrahama te Marije Torok. Uz psihoanalitičku pozadinu pojma sablasti, u tekstu će također biti riječi o njegovim bitnim karakteristikama i operacijama primarno kroz čitanje Derridaovih tekstova. Kroz djela Marka Fishera i Katy Shaw nastojat će se prikazati razvitak sablastologije kao punopravne teorije kulture i književnosti. Konačno, na primjeru dva romana Winfrieda Georga Sebalda – Vrtoglavice i Saturnovih prstena – prikazat će se kako brojni motivi i grafički elementi teksta kojima se autor služi čine te romane pogodnima za sablastološka čitanja. This paper aims to offer a short overview of hauntology, a literary and historical theory developed by Jacques Derrida, as well as its applicability to literary texts. The first part of the paper is dedicated to the psychoanalytical beginnings of hauntology, primarily the theories of mourning and melancholia found in the works of Sigmund Freud, Nicolas Abraham and Maria Torok. Along with this psychoanalytical background of spectral studies, the paper aims to illustrate their characteristics and operations primarily through the reading of Derrida’s texts. Through the works of Mark Fisher and Katy Shaw the paper will attempt to illustrate the development of hauntology into a mature cultural and literary theory. Finally, using the example of two novels by Winfried Georg Sebald – Vertigo and The Rings of Saturn – the paper argues that the various motifs and graphical elements of the text makes the novels suitable for hauntological readings |
