| Popis: |
U svrhu obrane od Osmanskog Carstva na prostoru Hrvatske još u 15. stoljeću nastaje na pograničnom području s Osmanlijama sustav utvrda. Nakon poraza protiv Osmanlija 1526. godine Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo ulazi u sastav Habsburške Monarhije koja preuzima upravljanje obrambenim sustavom. Odlukama habsburških vlasti prvotni sustav pograničnih utvrda s vremenom prerasta u zasebnu teritorijalnu jedinicu Vojnu granicu, koja je prepoznatljiva po svojim stanovnicima graničarima koji su obavljali vojnu službu za koju su bili plaćeni zemljišnim posjedom. Pobjedom snaga Habsburške Monarhije u njezinih saveznika nad Osmanlijama u Bečkom ratu (1683.-1699.) Monarhiji su pripojeni novi teritoriji. Na dijelu novostečenog teritorija Slavonije, vlasti osnivaju Vojnu granicu. Prostor Slavonije je u ovom razdoblju, nakon od Osmanlija, bio jako rijetko naseljen te vlasti tijekom 18. stoljeća provode kolonizaciju Slavonije koja uvelike mijenja etnički i konfesionalni sastav ovog prostora. Sredinom 18. stoljeća, radi boljeg funkcioniranja i veće efikasnosti graničarskih postrojbi vlasti, uvode pukovnijsko uređenje na prostor Vojne granice. Vinkovci su 1747. postali središtem 7. Brodske pukovnije. Pukovnijska vlast u Vojnoj granici i Vinkovcima uspostavila je kontrolu nad cjelokupnim društvom i svim aspektima života u Vojnoj granici. U Vinkovcima, tijekom druge polovice 18. stoljeća počinje urbanizacija, pa Vinkovci poprimaju izgled urbanog naselja s baroknom jezgrom. U razdoblju prijelaza iz 18. u 19. stoljeće u Vinkovcima se formiraju društveni slojevi koje čine graničarski časnici, svećenstvo, civilno stanovništvo i graničari. Graničari su najbrojnija društvena skupina i čine najniži sloj društva, bave se primarno poljoprivrednom djelatnošću te služe kao vojnici. Temeljna društvena jedinica graničarskog društva bila je obiteljska zajednica ili u nekim slučajevima graničarska zadruga. Graničarska svakodnevica je okarakterizirana je teškim radom i lošim životnim uvjetima u velikom siromaštvu, a njihova kultura obilježena je tradicionalnim načinom života koji suvremenici tog razdoblja oštro kritiziraju i nazivaju surovim. |
