Effect of immunosupressive agents on platelet aggregation in renal transplant patients

Autor: Martinović, Željka
Přispěvatelé: Bašić-Jukić, Nikolina, dostupno, nije
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2023
Předmět:
Popis: Uvod Transplantacija bubrega je metoda izbora u liječenju bolesnika sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Karakterizirana je boljim preživljavanjem bolesnika i boljom kvalitetom života. Uspjeh transplantacije uvelike ovisi o imunosupresijskoj terapiji. Zlatni standard u liječenju čini trojna imunosupresijska terapija koja uključuje steroid, inhibitor kalcineurina i antiproliferativni lijek, uz indukciju protutijelima. Imunosupresijska terapija povezana je s povećanim rizikom razvoja trombembolijskih komplikacija i sveukupnim povećanim rizikom za razvoj srčanožilnih bolesti. Kako su srčanožilne bolesti vodeći uzrok smrti u bolesnika s transplantiranim bubregom, pozornost je sve više usmjerena na moguće dugoročno štetne učinke imunosupresivnih lijekova koji se koriste u terapiji odbacivanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj različitih imunosupresiva na agregaciju trombocita u bolesnika s transplantiranim bubregom i stabilnom funkcijom presatka. Materijali i metode U istraživanje su bili uključeni bolesnici s transplantiranim bubregom koji su se redovito kontrolirali u Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, Klinike za unutrašnje bolesti KBC Rebro, u razdoblju od 3 mjeseca. Prema bolničkom protokolu, u terapiji održavanja, bolesnici s transplantiranim bubregom uzimali su tzv. “trojnu imunosupresijsku terapiju” koja uključuje koritkosteroid, inhibitor kalcineurina i antiproliferativni lijek. Svi ispitanici bili su upoznati sa svrhom istraživanja i potpisali su informirani pristanak. Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo KBC Zagreb. Tijekom redovitih kontrolnih pregleda, zajedno s uzrocima za standardne laboratorijske nalaze, uzeta su dodatna 2 ml krvi od svih transplantiranih bolesnika koji su zadovoljili kriterije za uključivanje u istraživanje. Ispitanicima iz kontrolne grupe uzeta su 2 ml krvi za ispitivanje funkcije trombocita, uz anamnestički dobivene podatke o dobi i spolu. Ispitivanje funkcije trombocita provedeno je iz uzorka pune krvi, na analizatoru funkcije trombocita PFA-200 (Simens Healthcare Diagnostics), u ambulantnim uvjetima. PFA-200 je specifični analizator funkcije trombocita koji „in vitro“ oponaša fiziološke brzine protoka krvi u arterijama odnosno proces adhezije i agregacije trombocita. Primjenjuje se za ispitivanje primarne, o trombocitima ovisne, hemostaze. Mjeri se vrijeme nastanka trombocitnog ugruška (CT, eng. closure time) u prisutnosti kolagena i adrenalina (COL/EPI), te kolagena i ADP-a (COL/ADP). Normalne vrijednosti nalaze se u rasponu od 85–165 s za COL/EPI test, te 71– 118 s za COL/ADP test. Drugi potrebni podaci, za bolesnike s transplantiranim bubregom uzeti su iz medicinske dokumentacije. Kontrolna skupina uključivala je zdrave dobrovoljce. Rezultati U istraživanje je bilo uključeno 85 odraslih bolesnika s transplantiranim bubregom (50 muškaraca i 35 žena, životne dobi 29-76 godina), podijeljenih u 4 skupine ovisno o vrsti imunosupresiva koji uzimaju u terapiji odbacivanja: ciklosporin, takrolimus, everolimus ili sirolimus. Kontrolna grupa uključivala je 30 zdravih dobrovoljaca oba spola. Gledajući vrijeme nastanka trombocitnog ugruška (s) kod COL/EPI testa, izmjerene vrijednosti bile su većinom unutar referentnih granica, no ispitanici koji su uzimali takrolimus imali su statistički značajno kraće vrijeme nastanka trombocitnog ugruška u odnosnu na kontrolu (p=0,006), i na ispitanike koji su primali ciklosporin (p=0,031). Kod COL/ADP testa, izmjerene vrijednosti bile su većinom unutar referentnih granica, no ispitanici u grupi koja je uzimala sirolimus imali su statistički značajno niže vrijednosti u odnosu na kontrolu (p= 0,010) Rasprava i zaključak Uspoređujući vrijednosti agregacije između pojedinih imunosupresiva, vrijeme nastanka trombocitnog ugruška (s) kod COL/EPI testa, bilo je većinom unutar referentnih granica, no ispitanici koji su uzimali takrolimus imali su statistički značajno kraće vrijeme nastanka trombocitnog ugruška u odnosnu na kontrolu (p=0,006), i na ispitanike koji su primali ciklosporin (p=0,031). Isto tako, kod COL/ADP testa, izmjerene vrijednosti bile su većinom unutar referentnih granica, no ispitanici u grupi koja je uzimala sirolimus imali su statistički značajno niže vrijednosti u odnosu na kontrolu (p= 0,010.). Osjetljivost testa i klinički značaj ovih saznanja potrebno je ispitati u danjim istraživanjima. U grupa ispitanika koji su liječeni everolimusom vrijeme nastanka trombocitnog ugruška (s) kod COL/EPI i COL/ADP testa, bilo je unutar referentnih granica bez zabilježenog značajnijeg odstupanja u odnosu na druge ispitivane skupine kao niti na kontrolu. Ovi rezultati mogli bi imati kliničku vrijednost kroz individualizaciju imunosupresijkih protokola prema čimbenicima rizika svakog pojedinog bolesnika, no osjetljivost testa i klinički značaj rezultata ovog istraživanja potrebno je upotpuniti dodatnim kliničkim istraživanjima.
IntroductionRenal transplantation is the treatment of choice for patients with end stage renal disease meaning better survival and quality of life. The success of transplantation depends largely on immunosupressive therapy. The major immunosupressive agents that are currently being used in various combination regimens are corticosteroids, azathioprine, mycophenolate mofetil (MMF), cyclosporine, tacrolimus, everolimus, and sirolimus. Immunosuppressive therapy is associated with an increase risk of thromboembolic complications and overall increased riks of morbidity and mortality from cardiovascular disease. Main goal of the study was to investigate the effect of different immunosupressive agents on platelet aggregation in renal transplant patients with stable graft function. Materials and methods The study included renal transplant patients which were controlled in the Department of Nephrology, Hyperthension, Dialysis and Renal Transplantation in Clinical Hospital Center Zagreb, during 3 months period, after providing the informed consent. During the regular visit, together with blood sampling for standard laboratory parameters, an aditional 2 ml of blood was taken for testing platelet aggregation, from all patients who met the inclusion criteria. Platelet function testing was performed on platelet function analyzer (PFA-200) that „in vitro“ simulates the process of aggregation and platelet activation. The test simulates primary hemostasis through interaction of platelets with the aperture of a membrane at the end of the capillary which is coated with collagen and either adenosine diphosphate (COL-ADP) or epinephrine (COL-EPI). Results are reported as the closure time (CT) in seconds for COL-EPI and COL-ADP cartridges. The ranges for control subjects were 85–165 s for the COL - EPI closure time, and 71–118 s for the COL -ADP closure time. Data for analysis for renal transplant patients were taken from the medical records. Control group included healty individuals. Results The study included 85 renal transplant patients (50 male and 35 female, median age 54 (29-76). Patients were divided into four groups based on the type of different immunosuppressive agent (cyclosporine, tacrolimus, everolimus, and sirolimus). All values of „in vitro“ closure times (s) with COL-EPI test were within the reference range, but patients in tacrolimus group had significantly lower values compared to controls (98,5 (IQR:89,0-122,8) : (129(IQR: 107,0-147,3); p=0,006), and compared to cyclosporine group (98,5(IQR:89,0-122,8) : (123,5 (IQR:98,3-166,0); p=0,031). With COL/ADP test, patients in sirolimus group had significantly lower values compared to controls (77 (67,25-87,5) : (96,5 (85,8 – 105,3); p=0,010). Discussion and conclusion Although, all the values of „in vitro“ closure times with both tests (COL-EPI and COL-ADP) were within reference range, tacrolimus group of patients showed significantly lower values compared to cyclosporine and to controls, while sirolimus group of patients showed significantly lower values compared only to controls. Platelet aggregation values in everolimus patient group did not show any significant differences. These findings could have a certain clinical value. The sensitivity and clinical relevance of this test findings should be further investigated.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: