Stresna inkontinencija
| Autor: | Azoolay, Or |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Banović, Vladimir, Pavičić Baldani, Dinka, Kalafatić, Držislav |
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2021 |
| Popis: | Stress urinary incontinence (SUI) is an involuntary loss of urine, that occurs in response to elevation of the intra-abdominal pressure. Patients usually complain of urine leakage when they cough, laugh, or sneeze. When considering stress incontinence, and urinary incontinence in general, it is important to understand that it is considered a social, hygienic and medical problem, that can cause depression, seclusion and isolation and consequently a decrease in quality of life. In the past, the clinical evidence-based knowledge on urinary incontinence was limited due to many reasons, such as non-advanced diagnostic criteria and investigation methods, conservative society that tends to hide and ignore gynecological pathologies, and many more. Nowadays, thanks to studies and clinical trials, more and more medical useable data is collected. Different methods for assessment, that simplify the evaluation process in order to achieve quick and inexpensive diagnosis, are become more accessible to the patients. In addition, the treatment becomes more specific, in terms of addressing each of the incontinence types individually, and therefore provides the patient a proper therapeutic management. Even though there is a plenty of therapeutic solutions that can be applied in the management of urinary incontinence, many women patients still do not receive a proper diagnosis and treatment, despite the fact that urine leakage is a treatable problem, that can be etiologically treated (unlike pads or frequent urination). Unlike other medical conditions, urinary tract pathologies, and gynecological pathologies in general, are still considered as shameful and held in secret by many patients. As medical professionals, we need to know how to approach these patients sensitively, as well as to address this problem and provide the best solution individually to each patient. By proper medical education of both the patients and the medical staff, it is possible to achieve better understanding of the condition, and therefore to minimize the stigma; which is beneficial for patient-doctor communication, as well as for the management process. When dealing with urinary incontinence, it is important to deal with the stigma as well, using proper evidence-based education. That way, we can ensure quicker and cheaper diagnosis process and treatment, as well as better quality of life for the patients. Stresna urinarna inkontinencija (SUI) je nenamjeran gubitak urina, koji nastaje kao odgovor na povišenje intra-trbušnog tlaka. Pacijenti se obično žale na curenje urina kad kašlju, smiju se ili kihaju. Kada se razmatra stresna inkontinencija i urinarna inkontinencija općenito, važno je razumjeti da se ona smatra socijalnim, higijenskim i medicinskim problemom koji može uzrokovati depresiju, osamljenost i izolaciju te posljedično pad kvalitete života. U prošlosti kliničko znanje o urinarnoj inkontinenciji je bilo ograničeno iz mnogih razloga, kao što su ne napredni dijagnostički kriteriji i metode ispitivanja, konzervativno društvo koje sakriva i zanemara ginekološke patologije i mnoge druge. Danas, unaprijedena klinička ispitivanja prikupljaju se sve više i više medicinski korisnih podataka. Različite metode procjene koje pojednostavljuju postupak evaluacije kako bi se postigla brza i jeftina dijagnoza. Uz to, tretman postaje specifičniji u pogledu obrade svake vrste inkontinencije pojedinačno, te pacijentu se pruži pravilno terapijsko upravljanje. Iako postoji mnoštvo terapijskih rješenja koja se mogu primijeniti u liječenju urinarne inkontinencije, mnoge pacijentice još uvijek ne dobivaju odgovarajuću dijagnozu i liječenje. SUI je curenje urina koji se može etiološki liječiti ( za razliku od jastučića ili učestalog mokrenja). Za razliku od ostalih medicinskih stanja, patologije mokraćnog sustava i ginekološke patologije općenito još uvijek smatraju sramotnima i mnogi pacijenti drže te informacije u tajnosti. Kao ljecnici, moramo znati pristupiti ovim osjetljivim pacijentima i pružiti najbolje rješenje pojedinačno svakom pacijentu. Pravilnim medicinskim obrazovanjem pacijenata i medicinskog osoblja je potrebna za postići bolje razumijevanje stanja, a samim tim stigmu svesti na minimum, što je korisno za komunikaciju izmedu pacijenta i liječnika. Kada se bavite urinarnom inkontinencijom, važno je rješavati i simptome i stigmu, koristeći odgovarajuću edukaciju utemeljenu na dokazima. Na taj način možemo osigurati brži i jeftiniji postupak dijagnoze i liječenja, kao i bolju kvalitetu života pacijenata. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|