National resctrictions in international commercial arbitration involving states and state entities
| Autor: | Zelenković, Lucija |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Hoško, Tena, Babić, Davor Adrian, Zgrabljić Rotar, Dora |
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2023 |
| Předmět: | |
| Popis: | States and state entities participate in international trade by concluding international business contracts with private parties from all across the world. These contracts often contain an arbitration clause, referring potential disputes to arbitration. Some national laws include special requirements, such as prior state approval, that the state party needs to meet for the purpose of a valid conclusion of an arbitration agreement. The issue arises when the state party fails to do that, and then relies on its internal law subsequent to the conclusion of the arbitration agreement in the attempt to invalidate it and deny the jurisdiction of the arbitral tribunal. Arbitral practice as well as commentators agree that such practice is prohibited, but the approaches taken vary. Such jurisdictional objections are denied as being contrary to the general principle of good faith and international public policy, a practice so widely accepted that it led to the development of a substantive rule of international arbitration which tribunals should apply regardless of the otherwise applicable law. This paper will focus on the analysis of these national restrictions and the different approaches taken in arbitral practice denying the state parties the right to invoke them in international commercial arbitration. Države i državna tijela, uključujući i trgovačka društva u vlasništvu države, važni su sudionici međunarodne trgovine, sklapajući ugovore s privatnim pravnim osobama iz cijelog svijeta. Ti ugovori često uključuju i arbitražnu klauzulu, podvrgavajući sporove iz i u vezi s ugovorom na arbitražu. Neka nacionalna zakonodavstva postavljaju dodatne zahtjeve ili ograničenja za valjanost arbitražnog ugovora koji sklapa država, državno tijelo ili trgovačko društvo u vlasništvu države, kao što je, primjerice, prethodno odobrenje određenog državnog tijela. Problem nastaje kada taj zahtjev ne bude ispunjen, te se država pozove na nacionalno ograničenje prilikom prigovora nadležnosti arbitražnoga tribunala. Teorija i praksa danas su složni da je takva praksa protivna međunarodnom javnom poretku kao i temeljnom načelu dobre vjere te tribunali redovito odbijaju takve prigovore nadležnosti. Takva ustaljena praksa dovela je do razvoja materijalnog pravila međunarodnog arbitražnog prava, koje tribunali trebaju primijeniti neovisno o mjerodavnom pravu. Ovaj rad usmjeren je na analizu nacionalnih ograničenja te prakse arbitražnih tribunala kada se suoče s takvim prigovorom nadležnosti u međunarodnoj trgovačkoj arbitraži. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|