| Popis: |
Diskriminacija cijenama je različito naplaćivanje istog proizvoda ili usluge različitim potrošačima. Klasificirana je u tri stupnja. Svaki od ta tri stupnja za primarni cilj ima zadobiti potrošačev višak. Izvedivost prvog stupnja u praksi gotovo da je nemoguća jer zahtjeva previše vremena za provođenje i nikako nije pogodno i izvedivo za velika poduzeća. Drugi stupanj je uvelike prisutan u svakodnevnici : razni programi pogodnosti i lojalnosti, količinski popusti i slično. Treći stupanj je isto tako uvelike prisutan u svakodnevnici, što je moguće vidjeti u velikom broju situacija. Primjerice, studenti i umirovljenici u autobusima plaćaju niže cijene karata nego drugi putnici. Diskriminacija cijenama nije nelegalna, odnosno dopuštena je i čak se u nekim situacijama smatra poželjnom. Sve dok ne prelazi određene granice kao što su namjerno istiskivanje konkurencije sa tržišta ili nanošenje štete kupcima. Price discrimination is the different charging of the same product or service to different consumers. It is classified into three degrees. Each of these three degrees has the primary goal of gaining consumer surplus. First-degree feasibility is nearly difficult to achieve since it takes too long to implement and is neither practical or practicable for huge corporations. The second level is prevalent in everyday life: numerous benefit and loyalty programs, quantity discounts, and so on. The third degree is also prevalent in everyday life, as seen by a variety of scenarios. Students and pensioners, for example, pay lower bus fares than other passengers. Price discrimination is not unlawful, in the sense that it is permitted and even desirable in some circumstances. As long as it does not go beyond specific parameters, such as forcing competitors out of the market or causing harm to customers. |
