Problems of translating polite expressions from English to Croatian

Autor: Tomašić, Lucija
Přispěvatelé: Srdanović, Irena
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2020
Předmět:
Popis: Kao što naslov govori, ovaj rad bavi se problemima prevođenja uljudnih izraza s japanskog na hrvatski jezik. Nastoji se predstaviti razlike, ali i sličnosti, između hrvatske i japanske uljudnosti te prikazati neke češće probleme u prijevodu uljudnosti između ta dva jezika i primjeri rješenja. Za početak rada se predstavljaju i objašnjavaju osnovne teorije uljudnosti u zapadnjačkom društvu i u Japanu, a zatim se pojedinačno predstavljaju iskazivanja uljudnosti u hrvatskom te japanskom jeziku, da bi se na kraju iz konkretnog primjera japanskog e-maila prevedenog na hrvatski od strane više prevoditelja, na različite načine, prikazalo neke od problema u prijevodu i kako različiti prevoditelji drugačije interpretiraju tekst te kako se u pojedinom prijevodu prevoditelj suočio sa svakim problemom, kako ga je riješio, a što se u prijevodu izgubilo. Za prijevod između ova dva jezika potrebno je dobro poznavanje japanskog jezika, posebice gramatičkih struktura i keiga, ali i dobro poznavanje hrvatskog jezika za uspješno stvaranje ekvivalentnih izraza i za uspješan prijevod koji izgleda prirodno. U japanskom jeziku primjećuje se više jasno određenih razina uljudnosti, što omogućava specifičnost i prikazuje govornikov položaj u odnosu na sugovornika i situaciju, dok u hrvatskom jeziku ne postoje toliko jasne razine uljudnog obraćanja, što omogućava veću slobodu u načinu izražavanja, jer je govornik manje ograničen društvenim i jezičnim normama pri izboru prikladnog uljudnog izraza. Međutim, ova dva različita načina izražavanja uljudnosti predstavljaju problem u prijevodu jer se prevođenjem na hrvatski riskira gubitak specifičnosti koja se vidi u japanskom uljudnom izražavanju, ali s druge strane povećava se specifičnost u nekim drugim elementima poput roda ili broja koji u japanskom izvorniku nisu uvijek eksplicitno izraženi. As the title implies, this thesis observes problems that occur when translating polite expressions from Japanese to Croatian language. The aim is to present the differences, but also similarities, between Croatian and Japanese politeness and to show some common problems when translating politeness between the two languages, along with examples of solutions. In the first part of the thesis, basic politeness theories in the West and Japan are presented and explained, followed by a short explanation of politeness strategies in Croatian and Japanese, respectively. Finally, some common problems in translation were shown on the example of a Japanese e-mail translated into Croatian by several different translators, and the thesis demonstrates how different translators interpret the text differently, how each translator faced the problems in the text, how they solved it and what was lost in the translation. Translation between these two languages requires not only a solid knowledge of the Japanese language, especially grammatical structures and keigo but also a good knowledge of the Croatian language to successfully use equivalent terms for a successful and natural-sounding translation. The Japanese language has more clearly defined levels of politeness, allowing specificity and shows the speaker's position in relation to the hearer and the situation, while Croatian doesn't have as clearly defined politeness levels, allowing greater freedom of expression, less limited by societal and language norms for expressing politeness. Naturally, these two different and in a way conflicting ways of expressing politeness cause problems in translation because translating into Croatian risks losing specificity shown in Japanese polite expression, but on the other hand increases specificity in other situations like gender or number, which are not always explicit in the Japanese original.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: