| Popis: |
Prema današnjem suvremenom humanističko razvojnom kurikulumu dječja igra smješta se u centar predškolskog odgoja. Sukladno tomu dijete kao aktivni subjekt odgojno obrazovnog procesa nalazi se u njegovom samom centru, te je, kada je riječ o igri, naglasak stavljen na slobodnu dječju igru koja ima mnoštvo dobrobiti za razvoj i učenje djeteta. Odgajatelj kao jedan od čimbenika odgojno obrazovnog procesa u dječjem vrtiću zauzima važno, ali suzdržano mjesto. Suzdržano u smislu nametanja svojih ideja i uplitanja u dječju igru kada to zaista nije nužno. Takva uloga se prema literaturi naziva uloga nenametljivog promatrača i čini se ključna u ostvarivanju svih potencijala igre, pogotovo onih vezanih za igru kao sredstvo učenja. Ovo istraživanje okrenuto je upravo odgajateljima u svrhu boljeg razumijevanja njihovog određivanja koncepta dječje igre i njezinih potencijala, te njihove percepcije vlastitih uloga i zadaća u dječjoj igri kao sredstvu učenja. According to nowadays modern humanistic curriculum development child's play is placed in the center of preschool education. The child, as an active subject in the educational process is in its very center, this is, when it comes to the game, accent is placed on the free children's game, which has many benefits for the child's development and learning. Preschool and kindergarten teacher as one of the factors of the kindergarten educational process occupies an important, but reserved place. Reserved in terms of imposing their ideas and involvement in a child's game when it really is not necessary. Such a role, according to literature, is called unobtrusive observer role and seems crucial for achieving full potential of the game, especially those related to the game as a learning tool. This research is facing preschool and kindergarten teachers just in order to better understanding of their own determining concept of child's play and its potential and their perceptions of their own roles and tasks in the child's play as a means of learning. |
