STRONG WOMEN OF KOZARAC: ABOUT KATA, TENA, MIRA, JELENA
| Autor: | Liović, Marica, Pejčić, Monika |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Bilić, Anica, Pavličić, Pavao |
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2017 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Knjiški Krnjaš I.-II. Volume I.-II. Knjiški Krnjaš |
| Popis: | Josip Kozarac (1858. – 1906.) najvažniji je slavonski pripovjedač u posljednjim desetljećima 20. stoljeća: iako je književna kritika njegovo djelo atribuirala kao realistično (prema Jelčiću, riječ je "o jednome od dvojice najčistijih, stilski najhomogenijih realista hrvatskih") kad je posrijedi gradba ženskoga lika, među ostalim, vidljiv je autorov subverzivan odnos spram etabliranoga modela stvaranja pa se Josipa Kozarca s pravom doživljava i kao inauguratora stilskih karakteristika (psihologiziranje, prije svega) koji će svoj vrhunac i opredmećenje doživjeti u razdoblju hrvatske moderne. Kozarac je, Flakerovim rječnikom rečeno, oprimjerio tezu prema kojoj književnost obavlja i bitne društvene funkcije pa je svoja djela napučio aktualnim problemima tadašnje, važno je naglasiti, patrijarhalne Slavonije. Oštro se obrušavajući na ljude i običaje koji destruiraju tradicionalne vrijednosti (ponajprije moralne), Kozarac je ipak svjestan da kad je o ženskim likovima riječ, vrijeme "slabih" odnosno "nijemih" ženskih subjekata kao datosti patrijarhata, nepovratno je završilo, a s njim i percepcija žene kao bića koje se realizira isključivo prema zadanoj ulozi, bez mogućnosti (i sposobnosti) da odluči o sebi i svome životu. Rad se bavi detekcijom autorskih strategija korištenih pri gradbi ženskih identiteta, u sljedećim Kozarčevim pripovijestima: Biser-Kata, Tena, Mira Kodolićeva, Oprava, Donna Ines, Poletarci te Krčelići ne će ljepote, evolucijom ženskog identiteta te njegovom funkcijom u spomenutim pripovijetkama. Josip Kozarac (1858. – 1906.) is most important narrator in the last decades of 20th century: although the literary critic deemed his work as a realist one (according to Jelčić, it is about "one of two most pure, by style most homogenous realist of Croatians") when it is about construction of female character, amongst other things, author's subversive relation opposite to established model of creation is visible so Josip Kozarac is rightly considered as inauguator of style characteristics (psychologisation, foremostly) which wil reach its zenith and objectification in the period of Croatian modern. Kozarac, said in Flaker's words, exemplified thesis by which literature performs relevant social functions so he filled his works with actual problems from then, and it is important to emphasize, patriarchal Slavonia. Sternly swooping on people and customs which destroy traditional values (foremostly moral), Kozarac is still aware that when it is about female characters, the time of "weak" apropos "mute" female subjects as a given fact of patriarchate, is irretrievably over, and with it the perception of woman as a being who is realized only by given role, without possibility (and ability) to determine about herself and her own life. Work is about detection of author's strategies used during construction of female identities in these Kozarac's narratives: Biser-Kata, Tena, Mira Kodolićeva, Oprava, Donna Ines, Poletarci, Krčelići ne će ljepote; evolution of female identity and its function in said novels. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|