The language of the Canon of the Mass in Parčić's Missal (1893)

Autor: Jurčević, Martina
Přispěvatelé: Lukić, Milica, Blažević Krezić, Vera
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2017
Předmět:
Popis: Rad se temelji na usustavljenim filološkim (vanjska i unutarnja povijest jezika) i kulturološkim činjenicama o hrvatskoj Cyrillomethodiani kao znanstvenoj disciplini i pokretu oblikovanom na hrvatskom tlu u 19. stoljeću sa zadatkom jačanja te ponovnoga širenja kulta Svete Braće – Konstantina Ćirila i Metoda, ali i zbližavanja istočnih i zapadnih Slavena, točnije Istočne i Zapadne crkve. Definirajući zadatke hrvatske Cyrillomethodiane zajedno sa svojim najbližim suradnikom – povjesničarom i filologom – Franjom Račkim, đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer potiče obnovu hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga kao jednu od mnogobrojnih zadaća hrvatske Cyrillomethodiane. Među liturgijskim knjigama iz razdoblja druge polovice 19. stoljeća, vremena aktivnoga djelovanja hrvatske Cyrillomethodiane, ističe se Misal objavljen 1893. godine, zapamćeniji kao Parčićev misal jer ga je uredio franjevac trećoredac Dragutin Antun Parčić. Parčićev misal iz 1893. godine jedini je misal u novijoj povijesti glagolizma pisan hrvatskim (novo)crkvenoslavenskim jezikom u okrilju Zapadne crkve. Cilj je ovoga rada prikazati, odnosno istražiti jezik Kanona mise u Parčićevu misalu na morfološkoj razini, pri čemu je stavljen naglasak na promjenjivim, (imenskim) riječima, potom pokazati koliko se Parčić koristio izvornom hrvatskom crkvenoslavenskom normom te koliko je novina preuzetih iz istočnoslaveniziranih (rusificiranih) liturgijskih knjiga kao i iz devetnaestostoljetnih (suvremenih) filoloških izdanja. Rezultati morfološke analize jezika, točnije imenskih riječi Kanona mise u Parčićevu misalu potvrđuju načela Parčićeve jezične koncepcije (načelo konzervativnosti i načelo funkcionalnosti), što znači da je Parčić pozorno birao oblike svojstvene različitim jezičnopovijesnim razdobljima (stcsl. razdoblje do kraja 11. stoljeća i hcsl. razdoblje do objave Brozićeva brevijara, 1561.) uz postojanje istočnih novocrkvenoslavenskih rješenja te jezična rješenja novijih crkvenoslavenskih gramatičkih i pravopisnih priručnika. This paper is based on condensed philological (onther hystory of language) and cultural facts about Croatian Cyrillomethodiana as a scientific discipline and a movement formed on Croatian ground with the aim of strengthening and spreading a cult of Saint Brothers – Konstantin Ćiril and Metod, but also to bring together the Eastern and Western Slavs, to be precise the Eastern and Western church. Defining the aims of Croatian Cyrillomethodiana together with his closest colleague – historian and philologist – Franjo Rački – with an aim to bring together the Eastern and Western Slavs for the benefit of church unity, the bishop of Đakovo and Srijem Josip Juraj Strossmayer enconraged the renewal of Croatianglagolitic liturgy books as one of many tasks of Croatian Cyrillomethodiana. Among liturgy books from the second part of the 19 century, as a direct influence of Croatian Cyrillomethodiana, Missal, which was proclaimed in 1893, is emphosized and remembered as Parčićʼ missal because it was arranged by Franciscan Dragutin Antun Parčić. Parčićʼ missal from 1893 is the only missal in the newer history of Glagolitic that is written on Croatian (new) church Slav language as a part of Western church, to be precise in the archbishopric of Bar. The purpose of this paper is to show, in fact to investigate the language of Canon service in Parčićʼ missal on the morphological level and the emphasis is given on changeable (noun) words, on how much Parčić used original Croatian church Slav pattern and how much he overtook novelties from the Eastern Slav liturgy books as well as from the contemporary philological editions from 19 century. The results of morphological language analysis, to be precise, nouns words from the Canon service in Parčićʼ missal affirmed the principles of Parčić language conception (the principle of conservation and functionality) which means that Parčić carefully chose forms which were characteristic for different periods of language history (the period from the end of 11 century and the period till the proclamation of Brozić breviary in 1561) with the existence of Eastern church Slav solutions and also language solutions of newer church Slav grammar and orthografic guidebook.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: