| Popis: |
U radu je riječ o pisanju vlastitih stranih imena u hrvatskom jeziku te pisanju posvojnih oblika od tih imena. Definirat će se i opisati jezično posuđivanje, kako i zašto do njega dolazi te navesti kratka povijest i osnovna načela, a zatim se fokusirati na prilagodbu posuđenica. Definirat će se glavni pojmovi vezani uz standardni jezik i norme, normiranje posuđenica te će se objasniti povezanost jezičnog purizma i jezičnog posuđivanja. Prvo će se opisati kako opće strane riječi ulaze u hrvatski jezik, kako se prilagođuju hrvatskom jezičnom sustavu te, naposlijetku, kako su prikazane u različitim pravopisima. Zatim će se govoriti o vlastitim imenima, u kojem obliku ulaze u hrvatski jezik i koje su njihove posebitosti. Zasebno će se govoriti o imenima ljudi i mjesta, zatim o njihovoj sklonidbi i poteškoćama na koje se nailazi u prilagođavanju. Opisat će se razlike između nekoliko aktualnih pravopisa te pravopisnog priručnika u pogledu sklonidbe osobnih imena. Navest će se glavne nedoumice, posebno umetanje glasa j. Zatim će biti riječ o preuzimanju pridjeva u hrvatski jezik te kolebanja oko pisanja posvojnih i odnosnih pridjeva nastalih od vlastitih imena. U posljednjem dijelu bit će prikazani rezultati ankete vezane uz umetanje glasa j u osobnim imenima. KLJUČNE |
