| Popis: |
U okviru ovog rada pripravljen je analog siderofora s dvije katekolne podjedinice i ureidnom poveznicom (LH4) te su istražena njegova kompleksacijska svojstva, odnosno afinitet za vezanje željezovih(III) kationa u vodenom mediju. Kombinacijom potenciometrijskih i spektrofotometrijskih mjerenja određene su protonacijske konstante ravnoteže LH4 i konstante stabilnosti kompleksa s Fe(III). Kako bi se pouzdano odredila stehiometrija svih nastalih željezovih kompleksa provedene su potenciometrijsko-spektrofotometrijske titracije pri nekoliko omjera koncentracija liganda i Fe(III). Prikupljeni rezultati pridonijet će boljem razumijevanju katekolnih receptora općenito, budući da je vrlo malen broj sličnih bis-katekolnih spojeva opisan u literaturi te je u ovom radu korištena specifična metodologija za potpunu karakterizaciju ravnotežnih reakcija kompleksiranja. Pripravljeni spoj uz katekolne skupine sadrži i ureidnu podjedinicu koja se često koristi kao anionsko vezno mjesto te će se u nastavku istraživanja proučiti mogućnosti vezanja ionskih parova s LH4, pri čemu će rezultati ovog rada biti od ključne važnosti. In the scope of this thesis, the synthesis of a siderophore analogue bearing two catecholate subunits connected with an urea-based linker (LH4) was performed. This was followed by the study of its affinity for binding iron(III) cations in aqueous medium. The research included measurement of the LH4 protonation equilibrium constants, elucidation of the stoichiometry of the formed complexes and determination of the corresponding stability constants using potenctiometric and spectrophotometric measurments. This study will allow better understanting of catecholate receptors in general, since very few similar bis-catecholate receptors have been previously decribed, and the specific methodological approach applied in this work was proven to be advantageous for complete characterisation of complexation equilibria. In addition to catechol subunits, the studied receptor contains urea moiety, which possibly enables LH4 to act as ion-pair receptor. The data gathered in this work will greatly facilitate the study of its potential to simultaneously bind anions and iron(III) cation. |
