Miroslav Krleza in Serbian Literature
| Autor: | Bogišić, Vlaho |
|---|---|
| Přispěvatelé: | Tešić, Gojko, Gordić, Slavko, Stefanović, Mirjana, Kovač, Zvonko, Milanović, Željko, Živančević-Sekeruš, Ivana |
| Jazyk: | srbština |
| Rok vydání: | 2016 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | CRIS UNS |
| Popis: | Doktorska disertacija Miroslav Krleža u srpskoj književnosti izrađena je na temelju istraživanja zasnovanog na proučavanju književnih tekstova, arhivske građe i dokumentacije koja reflektira pripadni kulturni kontekst. Pristupno je utvrđena pojmovna i metodološka osnova, s obrazloženjem naslovnih punktova razumijevanja Miroslava Krleže kao autora, odnosno srpske književnosti kao umjetničkog sistema. Istraživanje je tome odnosu pristupilo prema hipotezi o književnosti kao identitetu, prateći razvoj toga fenomena u srpskoj i hrvatskoj kulturi XX stoljeća, posebno s obzirom na relevantnu ulogu naslovne autorske funkcije u promjeni te vrste. U sedam interpretativnih poglavlja – dva biografska, obrade prostora i narativa, kanoničnosti i sintetičnosti djela, te suodnosa s piscima u srpskoj književnosti – razgradnjom kulturnih sklopova, posebno usmjerenošću na indikativne parenteze, radnom dekonstrukcijom prethodnim prinosima i relacijama iznimno prožetog istraživačkog polja, izvodi se zaključak o poticajnoj uzajamnoj upućenosti srpske i hrvatske kulture u promatranom razdoblju, pri čemu je referencijalnost književnosti u središtu neposrednog razumijevanja kao samostalan okvir, prije jugoslavenskog i evropskog konteksta. Književno(jezični) identitet kakav je u tom smislu u XX stoljeću profiliran mimo kanonskih književnih rasporeda i javnih kulturnih politika, kao duhovna i spoznajna matrica koja u zajednici prodire „odozdo“, imao je u Miroslavu Krleži glavnogazagovornika čiji se prinos može promatrati i zasebno ovjeriti u iskustvu srpskog književnog modernizma. Krležinu utvrđenom položaju u književnohistorijskom razmjeru, prema recepcijskom dosegu djela i književnim krugovima kojima kao pripadnik ili antagonist pridonosi, ovdje se dodaje i čitanje prema kojemu je – živeći sa srpskom kulturom, otkad je 1912. došao u Srbiju, odnosno otkad je 1922. u srpskoj javnosti prepoznat kao autentičan glas potencijalne promjene, pa do svoje smrti 1981. – memoriran u općem vrijednosnom katalogu iz kojega se ona razumijeva u sebi i kao historijsko biće. PhD thesis Miroslav Krleza in Serbian Literature has been written based on a research grounded in studying literary texts, archive materials and documentation that reflects the cultural context he belonged to. The introduction determines conceptual and methodological basis, with explanations of understanding Miroslav Krleza as an author and Serbian literature as an art system, respectively. The research approached this relationship according to a hypothesis about literature as an identity, following the development of that phenomenon in Serbian and Croatian culture of the 20th century, especially given the relevant role of the author in changing it. In seven interpretive chapters – two biographical, interpretation of the context and narrative, canonicity and syntheticity of the work, and co-relation with writers in Serbian literature – through dissolution of cultural assemblies, especially by focusing on indicative parenthesis, deconstructing of previous contributors and relations of exceptionally rich research field, a conclusion can be drawn about inspiring mutual cooperation of Serbian and Croatian culture in the observed period, whereby the referentiality of literature is in the center of immediate understanding as an independent framework, before the Yugoslavian and the European contexts.Literary (language) identity that was in that sense created in the 20th century, apart from literary canons and public cultural policies, as a spiritual and cognitive matrix that enters into the community “from above”, had in Miroslav Krleza the main proponent whose contribution can be observed and verified separately, in the experience of Serbian cultural modernism. Besides Krleza’s determined position in literary and historical dimension, given the receptive range of his work and literary circles hecontributed to, as a member or an antagonist, we add here a reading based on which he was memorized in general value catalogue since he came to Serbia in 1912, or since 1922 when he was recognized in Serbian public as an authentic voice of potential change, until his death in 1981. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|