Potential benefit of retrospective use of neutron monitors in improving ionising radiation exposure assessment on international flights: issues raised by neutron passive dosimeter measurements and EPCARD simulations during sudden changes in solar activity
| Autor: | Marina Poje Sovilj, Branko Vuković, Vanja Radolić, Igor Miklavčić, Denis Stanić |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2020 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Arhiv za higijenu rada i toksikologiju Volume 71 Issue 2 |
| ISSN: | 1848-6312 0004-1254 |
| Popis: | Since air transport became more accessible, more and more people have been exposed to ionising radiation of cosmic origin. Measuring the neutron dose equivalent is a good approximation of total ambient dose equivalent, as neutrons carry about 50 % of the dose at flight altitudes. The aim of our study was to compare our measurements of the neutron component of secondary cosmic radiation dose, taken with passive dosimeters, with the data obtained from a simulation generated by EPCARD software, which is common in assessing flight crew exposure to ionising radiation. We observed deviations (both above and below) from the expected proportion of the neutron component (between 40 and 80 %), which pointed to certain issues with actual passive dosimeter measurement and the EPCARD simulation. The main limitation of the dosimeter are large uncertainties in high energy neutron response, which may result in underestimation of neutron dose equivalent. The main drawback of the software simulation is monthly averaging of solar potential in calculations, which can neglect sporadic high energy events. Since airlines worldwide almost exclusively use software (due to costs and convenience) to estimate the dose received by their crew, it is advisable to retrospectively recalculate the dose taking into account neutron monitor readings when solar activity changes. Budući da je zračni promet postao dostupniji, sve je više ljudi izloženo ionizirajućem zračenju kozmičkoga podrijetla. Neutronska komponenta sekundarnoga kozmičkog zračenja mjerena je pasivnim dozimetrom koji se sastoji od čvrstog detektora nuklearnih tragova i konvertera. Dobiveni rezultati uspoređeni su s podatcima dobivenima simulacijskim softverom EPCARD. Mjerenje neutronskoga doznog ekvivalenta na zrakoplovnim visinama dobra je aproksimacija ukupnog ambijentalnog doznog ekvivalenta, jer na zrakoplovnim visinama neutroni pridonose s oko 50 % doze. Međutim, uočena su određena odstupanja (i iznad i ispod) ove vrijednosti zbog varijacija u Sunčevoj aktivnosti. Ta su odstupanja očita kada se usporede izmjereni neutronski dozni ekvivalent i ukupni ambijentalni dozni ekvivalent dobiven simulacijom. Glavno ograničenje dozimetra velika je nesigurnost u području visokoenergetskih neutrona, što može rezultirati podcjenjivanjem neutronskoga doznog ekvivalenta. Glavni je nedostatak softverske simulacije u korištenju prosječnoga mjesečnog solarnog potencijala u proračunima, zbog čega se utjecaj sporadičnih visokoenergetskih događaja može previdjeti. Budući da se zrakoplovne tvrtke diljem svijeta gotovo isključivo koriste softverom za procjenu doze koju prima njihova posada (zbog troškova i jednostavnosti), preporučljivo je u slučaju promjene u Sunčevoj aktivnosti retrospektivno preračunati dozu. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|