POGANSKA SILA: SLIKA TURAKA U VITEZOVIĆEVU ODILJENJU SIGETSKOM
| Autor: | VANJA BUDIŠĆAK |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2013 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Senjski zbornik : prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu Volume 40 Issue 1 |
| ISSN: | 1849-0999 0582-673X |
| Popis: | Stereotipne predodžbe o Turcima, osvajačkoj sili koja je predstavljala neprestanu prijetnju Hrvatskoj i Europi, od 15. stoljeća stalno su mjesto književnih i poluknjiževnih obrada okršaja kršćanske i osmanlijske vojske. I najpoznatije literarno ostvarenje Pavla Ritera Vitezovića – "spjev" Odiljenje sigetsko – pribjeći će mnogovrsnim atribucijama napadačke turske vojske od kojih se samo manji dio može okarakterizirati negativnim, čime je učinjen očigledan odmak od dotadašnje protuturske produkcije. Slijedeći tragove suvremenih imagoloških istraživanja i još uvijek relativno svježih pokušaja apliciranja njihovih zaključaka na hrvatsku književnost (Dukić), Vitezovićevo se Odiljenje motri iz perspektive stereotipiziranih kvalifikacija protivničke, osmanlijske vojske i njihovih funkcija. Razlozi stvaranja znatno ublaženije slike Turaka traže se podjednako među sadržajnim i formalnim posebnostima teksta, ali i u recepcijskoj njegovoj usmjerenosti koja je u velikoj mjeri uvjetovala možda i najsnošljiviji književni odnos prema neprijatelju s istoka u ranonovovjekovnoj našoj književnosti. The stereotypical images of Turks, a conquering force which represents a constant threat to Croatia and Europe, since the 15th century are the permanent place of the literary and semiliterary treatment of skirmishes between the Christian and Ottoman armies. And the most wellknown literary realisation by Pavao Ritter Vitezović – the "poem" Odiljenje sigetsko – will resort to many kinds of attributes of the attacking Turkish armies of which only a small part could be characterised as negative, with which an obvious departure from the then anti-Turkish productions was made. Following the traces of contemporary imagological research and the still relatively fresh attempts at the applying of their conclusions to Croatian literature (Dukić), Vitezović’s Odiljenje is viewed from the perspective of the stereotypical qualification of opponents, the Ottoman armies and their functions. The reasons of creating a considerably more moderate image of the Turks are found equally between the content and formal peculiarities of the text, but also in the reception of its orientation which to a great extent may also have caused the most tolerant literary relationship towards the enemy from the east in the Early Modern Age of our literature. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|