Petogodišnje istraživanje (2018 – 2022) ušare Bubo bubo u Hrvatskoj - Rekolonizacija i procjena brojnosti ušare u nizinskoj Hrvatskoj
Autor: | Ječmenica, Biljana, Čulig, Petra, Meštrović, Luka, Budinski, Ivan, Lucić, Vedran |
---|---|
Jazyk: | angličtina |
Rok vydání: | 2022 |
Předmět: | |
Zdroj: | Larus-Godišnjak Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Volume 57 Issue 1 |
ISSN: | 1849-9198 0350-5189 |
Popis: | The Eagle Owl Bubo bubo is one of the largest owl species in Europe and Asia. It mainly inhabits rocky areas with suitable cliffs, where it nests. The global population trend is declining. In Croatia, the largest part of the population breeds in the Mediterranean. The population in the lowland part was extinct in the first half of the 20th century, but recently they have been observed breeding again. The aim of this paper was to present the results of a five-year study of the Eagle Owl in three parts of Croatia: the lowland, the Primorje and Gorski kotar; and Istria. From 2018 to 2022, educated volunteers collected data about the Eagle Owl active territories by listening to spontaneous singing from 1st February until 15th March. A total of 485 visits were made to 154 locations, and 60 active territories of the Eagle Owl were found. The estimated size of the breeding populations in the lowland part is 32 to 45 active territories, while for Primorje and Gorski kotar, as well as Istria, further research ought to be conducted in order to estimate the population size. Ušara Bubo bubo je jedna od najvećih vrsta sova u Europi i Aziji. Uglavnom nastanjuje stjenovita područja te staništa s prikladnim liticama na kojima gnijezdi. Globalni tren populacije je u padu. Strmi pad europske populacije uslijedio je sredinom 19. i početkom 20. stoljeća, a razlozi smanjenja brojnosti su krivolov, izgradnja infrastrukture te trovanje. U Hrvatskoj se najveći dio populacije ušare gnijezdi u mediteranskom dijelu zemlje. Populacija u nizinskom dijelu Hrvatske bila je izumrla u prvoj polovici 20. stoljeća, no recentni podaci pokazali su da ušara ponovno naseljava i taj dio zemlje. Na temelju toga pokrenut je program praćenja stanja ušare u Hrvatskoj. Cilj ovog rada bio je prikazati rezultate petogodišnjeg istraživanja ušare u Hrvatkoj. Područje istraživanja je podijeljeno na tri dijela: nizinski dio,, Primorje i Gorski kotara te Istru. Od 2018. do 2022. istraživanje se provodilo u razdoblju od 1. veljače do 15. ožujka kada je mužjak ušare vokalno najaktivniji. Educirani volonteri na terenu su metodom pasivnog osluškivanja prikupljali podatke o prisutnosti ušare te bilježili podatke o vremenskim prilikama, buci i prijetnjama. Odrađeno je ukupno 485 posjeta na 154 lokacije na kojima su pronađena 60 aktivna teritorija ušara. U 80,51% slučajeva zabilježeno je glasanje samo mužjaka. Istraživanje je većinom odrađeno u dobrim vremenskim uvjetima, što je preduvjet metodologije. Ovo istraživanje pokazalo je da se ušara ponovno gnijezdi u nizinskom dijelu Hrvatske gdje su važnu ulogu imali bolja zakonska zaštita i smanjen progon, a repopulacija je vjerojatno bila moguća zbog snažnih populacija u mediteranskom dijelu Hrvatske i Slovenije. U tom dijelu zemlje važan element staništa predstavljaju kamenolomi koji su svojevrsna zamjena za prirodne stijene. Procijenjena veličina populacija u nizinskom dijelu je 32 do 45 parova, dok za Primorje i Gorski kotar nije moguce procijeniti veličinu populacije zbog nedovoljno istraženog područja. Rezultati pokazuju izostanak ušare na dva područja u nizinskom dijelu s naizgled povoljnim staništem. Ovaj rad upućuje na povratak ušare u nizinskom dijelu zemlje te potrebu za sustavnim monitoringom te detaljnijim istraživanjem u Primorju i Gorskom kotaru te Istri. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |