Photosensitization in domestic animals

Autor: Đuričić, Dražen, Stiles, Charlotte
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2022
Předmět:
Zdroj: Hrvatski veterinarski vjesnik
Volume 30
Issue 2
ISSN: 1330-2124
Popis: Fosenzibilizacija je reakcija kože i povezanih dermalnih tkiva koja je rezultat izravne izloženosti Sunčevoj svjetlosti (ultraljubičastom zračenju), nakon ingestije ili kontakta s reaktivnim sekundarnim biljnim proizvodima nakupljenima ispod kože. Fotosenzibilizaciju možemo razvrstati u četiri skupine. Tip I ili primarna fotosenzibilizacija nastaje kad se fotodinamički agens proguta ili apsorbira kroz kožu. Sredstvo ulazi u sistemsku cirkulaciju u svom izvornom obliku, gdje dovodi do oštećenja stanične membrane kože nakon što je životinja izložena ultraljubičastom svjetlu. Primjeri primarnih fotosenzibilizacijskih agenasa uključuju hipericin iz gospine trave (Hypericum perforatum) i fagopirin iz heljde (Fagopyrum esculentum). Fotosenzibilizacija tipa II pojavljuje se zbog nasljednih defektnih funkcija enzima uključenih u sintezu krvi. Fotodinamički metaboliti (porfirin) nakupljaju se u nekim tjelesnim tkivima, kao što su kosti i zubi (npr. kongenitalna eritropoetska protoporfirija goveda). Tip III (hepatogena) ili sekundarna fotosenzibilizacija najčešći je tip fotosenzitivne reakcije u domaćih životinja, a nastaje kad jetra nije u stanju izlučiti filoeritrin, metabolit klorofila iz biljne hrane koju je životinja pojela. U pravilu, filoeritrin se izlučuje u crijeva putem žučnog sustava i izlučuje se fecesom. U tipu III fotoosjetljivost, oštećenje jetre i mehanizam bilijarnog transporta sprečavaju izlučivanje filoeritrina, dopuštajući fotodinamičkoj tvari da uđe u krvožilni sustav i akumulira se ispod kože. Važno je da je konzumacija hepatotoksičnih biljaka u biljojeda često povezana s fotosenzibilizacijom tipa III. Tip IV ili idiopatska fotosenzibilizacija pojavljuje se nakon gutanja određenih biljaka, kao što je lucerna. Razlog je nejasan ili idiopatski. Klinički su znakovi slični bez obzira na uzrok. Pogođene su životinje fotofobne odmah pri izlaganju Sunčevoj svjetlosti. Lezije se pojavljuju na bjelodlakim, nepigmentiranim ili bezdlačnim područjima kao što su nos i vime. Najprije se razviju eritem i edem kože. Ako je izlaganje Sunčevoj svjetlosti produljeno, lezije mogu napredovati do stvaranja vezikula i bula, serumskog eksudativnog dermatitisa, ulceracija, stvaranja krasta i nekroze kože. Posljednja faza uključuje ljuštenje kože.
Photosensitivity (photosensitization) is an abnormal, skin and associated dermal tissue reaction that results from direct exposure to sunlight (ultraviolet radiation), following ingestion or contact with secondary reactive plant products accumulated beneath the skin. There are four types of photosensitization. Type I or primary photosensitization occurs when the photodynamic agent is either ingested or absorbed through the skin. The agent enters the systemic circulation in its native form, where it results in skin cell membrane damage after the animal is exposed to ultraviolet light. Examples of primary photosensitizing agents include hypericin from St. John’s wort (Hypericum perforatum) and fagopyrin from buckwheat (Fagopyrum esculentum). Type II photosensitization occurs due to inherited defective functions of the enzymes involved in blood synthesis. The photodynamic metabolites (porphyrin) accumulate in some body tissues, such as bones and teeth (for ex. Bovine congenital erythropoietic protoporphyria). Type III (hepatogenous) or secondary photosensitization is the most common type of photosensitivity reaction seen in domestic animals, which occurs when the liver is unable to excrete phylloerythrin, a metabolite of chlorophyll, from the forage the animal has eaten. Normally, phylloerythrin is secreted into the intestine by the biliary system and excreted through the feces. In Type III photosensitivity, hepatic damage and the biliary transport mechanism prevents the excretion of phylloerythrin, allowing the photodynamic substance to enter the circulatory system and accumulate under the skin. It is important that ingestion of hepatotoxic plants in herbivores is frequently linked to type III photosensitization. Type IV, or idiopathic photosensitivity, occurs following the ingestion of certain plants, such as alfalfa. The reason is obscure or idiopathic. The clinical signs are similar regardless of the cause. Affected animals are photophobic immediately when exposed to sunlight. Lesions appear in white-haired, nonpigmented or hairless areas, such as the nose and udders. Erythema and skin edema develop first. If sunlight exposure is prolonged, lesions may progress to vesicle and bulla formation, serum formation, serum exudative dermatitis, ulceration, scab formation, and skin necrosis. The final stage involves skin sloughing.
Databáze: OpenAIRE