Demokracija u republikanskom ključu: Hannah Arendt verzus Jean-Jacques Rousseau
| Autor: | Dragutin Lalović |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2012 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Politička misao : časopis za politologiju Volume 49 Issue 1 |
| ISSN: | 1846-8721 0032-3241 |
| Popis: | U izlaganju se problematizira teorijski dijalog dviju republikanskih teorija demokracije kao oblika političkog subjektiviranja ljudi kao građana. U prvom se dijelu razmatra kritika H. Arendt Rousseauova poimanja općenite volje, kao opreke volji svih i partikularnoj volji kao takvoj. U drugom se dijelu iznose primjeri mogućeg tekstualnog uporišta u Društvenom ugovoru za takvo razumijevanje Rousseauova pojma općenite volje kao ne samo kvalitetno različite nego upravo neprijateljske spram volje svih kao zbroja partikularnih volja članova političkog tijela republike. U trećem se pokazuje da se čitanje H. Arendt objašnjava s jedne strane izjednačavanjem rusoovske političke teorije s njezinom jakobinskom ideologijskom recepcijom i političkom instrumentalizacijom u doba Francuske revolucije; pritom se Arendtino tumačenje logike Francuske revolucije, s njezinom redukcijom ciljeva Revolucije na socijalno pitanje, osvjetljava Habermasovim tumačenjem francuske verzije prirodnopravne konstrukcije građanskog društva, kao amalgama rusoovske i fiziokratske teorije. S druge strane, kritika Rousseaua uvjetovana je Arendtinim odbijanjem da političku slobodu promišlja u logici suverenosti. U završnom se dijelu naznačuje kako je s pomoću H. Arendt i njezina pojmovlja (razlikovanja moći i sile) moguće bolje razumjeti Rousseaua (suveren kao sinteza općenite volje i političke moći; vlada kao sinteza posebne volje i sile). The problem matter of this paper is the theoretical dialogue between two republican theories of democracy as a form of political subjectivisation of people as citizens. The first part focuses on H. Arendt’s criticism of Rousseau’s conception of general will in opposition to the will of all and the particular will as such. In the second part, examples are provided of possible textual support in the Social Contract to such an understanding of Rousseau’s general will concept, not only as different in quality but also as truly antagonistic towards the will of all as a sum of particular wills of members of the political body of the republic. In the third part, the author shows that H. Arendt’s reading is explained, on the one hand, by the equation of Rousseauian political theory with its Jacobin ideological reception and political instrumentalisation at the time of the French Revolution; in connection therewith, H. Arendt’s interpretation of the logic of the French Revolution, with its reduction of the Revolution’s goals to the social question, is elucidated by Habermas’s interpretation of the French version of the natural-law construction of civil society as an amalgamation of Rousseauian and physiocratic theories. On the other hand, the criticism of Rousseau is conditioned by Arendt’s refusal to reflect on political freedom within the logics of sovereignty. In the final part, the author indicates how H. Arendt and her conceptual framework (distinction between power and violence) may contribute to a better understanding of Rousseau (the sovereign as a synthesis of general will and political power; the government as a synthesis of particular will and violence). |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|