Alegorija onostranih putovanja u srednjovjekovnoj književnosti

Autor: Dolores Grmača
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2012
Předmět:
Zdroj: Nova Croatica : časopis za hrvatsku književnost i kulturu
Volume 6 [36]
Issue 6 [56]
ISSN: 1846-8292
Popis: U radu se na korpusu eshatoloških vizija zasvjedočenih i u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti istražuju alegorijski elementi u stvaranju topografije zagrobnoga svijeta i alegorijsko tumačenje onostranih putovanja. Iako je vrhunac vizionarske tradicije Danteovo alegorijsko putovanje, vizije onostranosti koje mu prethode ne mogu se svrstati u žanr alegorije. Budući da je alegorija izuzetno važna i na kompozicijskoj i na hermeneutičkoj razini takvih tekstova, može se govoriti o alegoriji putovanja. Važnost književnog žanra vizija odražava se i u utjecaju na kršćansku eshatologiju, teološku disciplinu, i posebice na pučku duhovnost u kojoj je do danas velikim dijelom zadržan imaginarij onostranosti kakav je nastao u vizionarskoj tradiciji. Putovanje prostorima onostranosti prikazano je poput putopisa: slikama ovostranog putovanja. Sve eshatološke vizije u hrvatskome srednjovjekovlju imaju istu strukturu: putovanje - povratak i sve ističu važnost unutarnje preobrazbe, unutarnjeg odraza onostranog na ovozemaljsko putovanje. Iako vizije govore o eshatološkoj stvarnosti, izostaju teme poput Kristova ponovnog dolaska (paruzija), Posljednji sud, uskrsnuće tijela. Vizije u središte stavljaju događaj čovjekove osobne smrti i nastavak života u zagrobnome svijetu, alegorijski opis topografije onostranosti, kao i način budućeg bivanja. Takav je antropocentrični pristup u suvremenoj eshatologiji zamijenjen kristološkim, ali je put sigurna stizanja u raj ostao isti: činiti dobra djela - spas na onome svijetu zaslužuje se na ovome.
Based on the corpus of eschatological visions affirmed in Croatian medieval literature, the paper studies allegorical elements in the creation of the world beyond topography and allegorical interpretation of the otherworldly journeys. Although the culmination of visionary tradition is Dante’s allegorical journey, the images of otherworldliness previous to it cannot be categorized as an allegorical genre. Since allegory is extremely important at both compositional and hermeneutic level of such texts, it is possible to talk about the allegory of journey. The importance of vision as a literary genre is also reflected in its influence on Christian eschatology, theological discipline and especially on folk spirituality which has kept in great part until today the otherworldliness imaginarium as it was developed in the visionary tradition. Travelling through spaces of otherworldliness is presented like an itinerary: in images of this-worldly journey. All eschatological visions in Croatian Middle Ages have the same structure: journey “ return and they all emphasize the importance of internal transformation, internal reflection of the otherworldly on the this-worldly journey. Although the visions deal with eschatological reality, subjects such as the Second Coming of Jesus Christ (Parousia), the Last Judgement, the resurrection of the body are left out. Visions focus on a man’s personal death and the continuation of life in the world beyond, on the description of the otherworldliness topography as well as on the way of the future being. In contemporary eschatology such anthropocentric approach has been replaced by christological, but the way of safely getting into heaven remained the same: doing good deeds “ salvation in the other world is earned in this one.
Databáze: OpenAIRE