DIE GLIEDERUNG DER GESCHICHTE DER KROATISCHEN LITERATURSPRACHE IN DREI EPOCHEN UND ACHT SERBOKROATISMUS-PERIODEN
| Autor: | Leopold Auburger |
|---|---|
| Jazyk: | němčina |
| Rok vydání: | 2011 |
| Předmět: |
hrvatski književni jezik
periodizacija povijesti hrvatskoga književnog jezika tri epohe hrvatskoga književnog jezika jezični dodiri hrvatskoga jezika serbokroatizam periodizacija serbokroatizma sljednik staroga serbokroatizma b/h/s-unitarizam EU-ova jezična politika prema hrvatskomu književnom jeziku Croatian literary language Croatian standard language periodization of the history of the Croatian literary language three epochs of the Croatian literary language language contacts of the Croatian language serbocroatism periodization of serbocroatism successor serbocroatism B/C/S unitarism linguistic politics and policies of the EU in regard to the Croatian language |
| Zdroj: | Filologija Issue 56 |
| ISSN: | 1848-8919 0449-363X |
| Popis: | In der Arbeit wird die Geschichte der kroatischen Literatursprache in drei Epochen gegliedert. Die Periodisierung des Serbokroatismus, wie sie in Auburger 2009 vorgenommen worden ist, wird in die zweite und dritte dieser Epochen eingeordnet. Die Stabilität und die Abwehrkraft des Kroatischen in den geschichtlichen Sprachkontakten und Sprachkonflikten wird als bemerkenswerte Konstante in allen drei Epochen besonders hervorgehoben. Der Serbokroatismus wird als translinguales unifizierendes sprachpolitisches Programm beschrieben; dazu werden wesentliche Faktoren seines Wirkens einschließlich seiner acht Perioden innerhalb der kroatischen Sprachgeschichte kurz dargestellt. Der neue außerkroatische B/K/S-Unitarismus wird als Folge-Serbokroatismus verstanden, zu dessen politischer Entkräftung die kroatische Sprachgemeinschaft dringend zielführende Wege finden muss. Budući da je jezična zbilja semiotičko-kulturološka stvarnost i proizvod ljudskoga kulturnoga stvaralaštva, proučavanje jezične povijesti ne može se svesti na prirodoslovno pojmovlje i njegove metode, niti se može odreći njegovanja i aktivnoga razvitka jezične kulture u ime neke, npr. socijalno-darvinističke ili marksističke idelogije. U ovom se članku povijest hrvatskoga književnoga jezika stoga raščlanjuje u tri epohe s obzirom na njegove bitne makrokulturološke značajke. Moguća su i drugačija raščlanjivanja kao strukturiranje viševrsne i višeslojne jezičnopovijesne zbilje jer se povijest hrvatskoga književnog jezika proučava i s obzirom na druge bitne značajke njegovih povijesnih činjenica. Periodizacija serbokroatizma prema Auburger 2009 uklapa se u drugu i treću ovdje opisanu epohu. Ta se periodizacija serbokroatizma tiče jezičnopovijesne sudbine hrvatskoga jezika pod utjecajem i nasrtajem serbokroatističkoga programa, koji je jasno određen po cilju i svrsi kao unificirajući, serbohegemonistički jezičnopolitički program. Dakle, ne radi se o općenitoj, novoj periodizaciji hrvatskoga književnoga odnosno standardnoga jezika, niti nametanje serbokroatističkoga programa razvoju hrvatskoga jezika može biti kriterij za periodizaciju cjelokupne povijesti, nego se sâm serbokroatizam raščlanjuje u osam razdoblja. Prva se epoha određuje kao epoha kulture glagoljaštva; druga kao epoha diglosije između latinskoga jezika i regionalnih hrvatskih književnih jezika; treća kao epoha svehrvatskoga književnoga jezika na hrvatskoj štokavskoj osnovici uz načelnu tronarječnu strukturu. Ističe se stabilnost i obrambena snaga hrvatskoga jezika u povijesnim jezičnim dodirima i sukobima kao konstanta u svim trima epohama. Serbokroatizam se opisuje kao određeni transjezični unitaristički jezičnopolitički program. Sažeto se prikazuju bitni čimbenici njegova djelovanja u njegovih osam razdoblja u povijesti hrvatskoga jezika. Zbog aktualnih je jezičnopolitičkih zbivanja posebno bitno osmo razdoblje. Za razliku od prijašnjega razumijevanja u kojem je ono bilo prijelazno razdoblje (Auburger 2009:31–32, 211–212; Ivurek 2010:19–20), ono se sada određuje kao završno razdoblje staroga jugoslavenskoga serbokroatizma. Novi se izvanhrvatski “bhs” unitarizam shvaća kao sljednik staroga protuhrvatskoga serbokroatizma, koji se stvorio izvan hrvatske jezične zajednice i protiv ustavne odredbe o službenom jeziku Republike Hrvatske. “Bhs” unitarizam jest prije svega sastavnica EU-ova plana krojenja područja tzv. »Zapadnoga Balkana« s Hrvatskom kao podređenom pokrajinom u njemu. Bez dvojbe, hrvatska jezična zajednica žurno mora naći puteve da politički učinkovito pobije taj novi unitarizam. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|