UMJETNOST KAO PREOBRAŽAVANJE VREMENA I PROSTORA. KUPAREOVO ODGONETANJE ZAGONETKE UMJETNOSTI

Autor: Ivan Dodlek
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2016
Předmět:
Zdroj: Riječki teološki časopis
Volume 48
Issue 2
ISSN: 1849-0921
1330-0377
Popis: Hrvatski pjesnik i mislilac o umjetnosti Rajmund Kupareo (1914. – 1996.) naglašavao je u svojim estetičkim razmatranjima da se bitne značajke umjetnosti mogu otkriti samo iz iskustva susreta s umjetničkim djelima koja nam u dimenziji umjetničkih simbola priopćavaju ljudske osjećaje, misaone sadržaje i težnje. Umjetnost – prema Kupareu – o temeljnim ljudskim vrijednostima progovara na izvoran i neponovljiv način kojim umjetnik stvara novi umjetnički red utemeljen prije svega na vremenskoj nepovezanosti (kategorija asinkronizma) i prostornoj nedoticajnosti (kategorija asinkorizma) što rezultira estetskim osjećajem vremena i prostora u trima vrstama umjetnosti: riječi, crte i pokreta. Stvarajući nepovezano vrijeme i nedoticajni prostor umjetnik osnovne funkcije vremena i prostora preobražava u viši vrijednosni red unutar kojega ljudski osjećaji i misli postaju nadvremenski i nadprostorni iskazujući na taj način ljudsku težnju za neprolaznim i vječnim. Takvo specifično umjetničko stvaralaštvo vodi prema simboličkoj višeslojnosti umjetnosti koja se u konkretnoj pojavnosti objavljuje kao zagonetka. Pomoć u umnim naporima oko odgonetanja te zagonetke Kupareo vidi u umjetničkom odgoju koji ima biti temeljem cjelovita razumijevanja i kompetentna tumačenja umjetničkih djela.
The Croatian poet and philosopher of arts Rajmund Kupareo (1914-1996) in his esthetic analyses proposes that essential features of art can only be revealed from a personal experience of the artwork that communicates emotions, by the means of content and aspirations expressed in artistic symbols. According to Kupareo – the arts reflect on fundamental human values in an original and inimitable manner, by which the artist creates a new artistic order based on temporal (asynchronicity) and spatial separation (“asynkhorism”, Kupareo’s neologism), resulting in an esthetic experience of space and time through three types of art: words, lines and movement. In the creation of a disconnected time and space, the artist transforms the fundamental functions of time and space into a higher axiological order. Here the emotions and thoughts become supra-temporal and supra-spatial, indicating the human aspiration for the eternal and the everlasting. Such an artistic creation leads to symbolical multilayered art which is manifested as an enigma. Kupareo stresses that education in arts helps the mental efforts necessary for the solution of this enigma, becoming the foundation of a thorough understanding and competent interpretation of artwork.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: