Anointing of the Sick in the Intensive Medicine Unit - Last Greeting or Call for Help
| Autor: | Kvolik, Slavica, Benaković, Ivan |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2022 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Pannoniana : Časopis za humanističke znanosti Volume 6 Issue 1 |
| ISSN: | 2459-7465 2459-6760 |
| Popis: | The right of a conscious and competent patient to self-determination and the ability to make decisions about their own treatment affects the treatment outcome decisively. The patient’s acceptance or rejection of the treatment options the doctor offers directs active medical interventions towards one of the goals: curing the disease or reducing suffering. In accordance with the provisions of the Health Care Act, every person has the right to practice religious rites during their stay in a hospital in the area provided for that purpose. During the COVID-19 pandemic, the functioning of the health system was changed. The need for isolation has led to a ban on visits and limited patients’ communication with their families and loved ones, which was only possible using cell phones. Priests were allowed access, but with all infection prevention measures regarding medical staff. In that environment, the Anointing of the Sick remained the only active intervention that the ill person’s family was able to do for their loved ones. For the family of the critically ill, the entry of a priest into a “forbidden space” is a spiritual act in which the priest can communicate with the sick in the role of an emissary of the family. He can also perform instrumental interventions by the act of anointing with blessed oil, with a desire for healing. The aim of this text is to outline some of the aspects of isolating critically ill patients from their families and the role of the Anointing of the Sick in this situation. Pravo svjesnog i kompetentnog pacijenta na samoodređenje i mogućnost donošenja odluka o vlastitom liječenju značajna je odrednica liječenja. Pacijentovo prihvaćanje ili odbijanje ponuđenih mogućnosti liječenja od strane liječnička usmjerava aktivne medicinske intervencije ka jednom od ciljeva: izlječenje bolesti ili smanjenje patnje. Svaka osoba u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ima pravo obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru. Tijekom pandemije COVID-19 dogodile su se brojne promjene u funkcioniranju zdravstvenog sustava. Potreba za izolacijom dovela je do zabrane posjeta i ograničene komunikacije pacijenata s obitelji i bližnjima koja je moguća uporabom mobitela. Pristup svećenika uz sve mjere zaštite od infekcije koje se odnose na osoblje medicinskih struka, bio je dozvoljen. Bolesničko pomazanje u tom je okruženju ostalo jedina intervencija i aktivni čin koji je obitelj oboljelog mogla napraviti za svojeg bližnjeg. Ulazak svećenika u „zabranjeni prostor“ za obitelj teško bolesnog predstavlja spiritualni čin u kojem svećenik može komunicirati s bolesnikom, u ulozi poslanika obitelji. On također može obaviti instrumentalnu intervencije činom pomazanja blagoslovljenim uljem, sa željom ozdravljenja. Cilj je ovog teksta iznijeti neke od aspekata izolacije kritično oboljelih pacijenata od obitelji i ulogu bolesničkog pomazanja u ovoj situaciji. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|