The Natural Cognition of God. A Rewiev of Catholic and Protestant Standpoints After the Vatican I
Autor: | Slavko Platz |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2002 |
Předmět: | |
Zdroj: | Bogoslovska smotra Volume 72 Issue 1 |
ISSN: | 1848-9648 0352-3101 1869-1870 |
Popis: | U ovom članku obrađuje se odnos vjere i uma u naravnoj spoznaji Boga nakon I. vatikanskog sabora (1869.-70.) i to u katoličkoj i protestantskoj interpretaciji. Sabor je definirao sposobnost uma za naravnu spoznaju Boga. Kasnije papinske enciklike dodavale su da se Boga može ne samo spoznati nego i dokazati naravnim svjetlom razuma. Saborska definicija nalazi uporište u Bibliji Staroga zavjeta (knjiga Mudrosti) i Novoga zavjeta (Pavlova poslanica Rimljanima i dr.). Sabor je smatrao da se definira naravna spoznaja Boga de iure, a to ne znači da se uvijek de facto i događa. Protestantska teologija, posebno Karl Barth (1886.-1968.), odbija mogućnost naravne spoznaje Boga i to iz biblijskih razloga, a ne iz dorađene gnoseološke kritike. Odbacuje analogiju entis, a priznaje samo analogiju fidei. Mi predlažemo drugačije antropološko tumačenje analogije u kojem sloboda u rasponu između ograničenog i apsolutnog dosiže svoj prvotni analogat. This article analyses relation between faith and intellect in the natural cogniton of God after the Vatican I (1869-1870). The Council has defined the ability of the human intellect (mind) for a natural cognition of God. Subsequent papal encyclical letters added that God can be comprehendend and proved by the natural light of intellect. The Council definition is based on the Bible: The Book of Wisdom, The Epistle to the Romans etc. The Vatican I believed (considered) that the natural cognition is to be defined de iure, but left open the question does it de facto happen. Protestant theology, especially Karl Barth (1886-1968), based on biblical grounds, rejects any possibility of natural cognition, and not after a detailed gnoseological critique. We propose a different antropological interpretation of analogy. According to this the liberty in span between the limited and absolute reaches his primary analogate. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |