The Universal History as the Dialectic of Inclusion and Exclusion

Autor: Alen Tafra
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2015
Předmět:
Zdroj: Filozofska istraživanja
Volume 35
Issue 2
ISSN: 1848-2309
0351-4706
Popis: Sveprisutno razočaranje i diskurs o krizi moguće je razumjeti kao posljedicu razotkrivanja segregacijske dijalektike uključivanja i isključivanja, inače skrivene unutar kompleksnije diskurzivne strukture koju Wallerstein naziva »centrističkom liberalnom geokulturom«. Riječ je o procesu sazrijevanja koji opravdano traži odgovarajuću anamnezu i objašnjenje geneze suvremenog svjetskog sustava. Sa stajališta filozofije povijesti, što nam prošlost budućnosti može reći o našoj sadašnjosti? Iako Voltaireova kombinacija umjerene vjere u napredak i selektivne sinofilije označava rađanje moderne filozofije povijesti i njene univerzalnosti, potonju svejedno kompromitira kao simptom eurocentrizma. No, moderna afirmacija povijesne znanosti značila je i fatalni rasap univerzalnog vremena u niz zasebnih temporalnosti i historiciteta. Stoga zalaganje za obnovu »totalne povijesti« možemo ozbiljno shvatiti isključivo unutar transgresivne i holističke istraživačke konstelacije, nezamislive bez filozofije povijesti. To se u ovom radu nastoji demonstrirati na primjeru dekonstrukcije još vladajuće periodizacije kulturno-povijesnih epoha, tradicionalno izvedenih isključivanjem doprinosa drugačijih kultura i epoha.
The all-pervasive disappointment and the discourse of crisis might be understood as a consequence of the disclosure of the segregational dialectic of inclusion and exclusion. The latter is otherwise hidden within a more complex discursive structure, designated by Wallerstein as the “centrist liberal geoculture”. The issue is the process of maturation that with good reason calls for an appropriate anamnesis and an explanation of the genesis of modern world-system. In the perspective of the philosophy of history, we should ask: what the future’s past can tell us about our present? Although Voltaire’s combination of the faith in moderate progress with the selective type of sinophilia indicates the birth of the modern philosophy of history and its universality, the latter is by the same token compromised as the symptom of eurocentrism. Still, the modern affirmation of historical science marks the fatal disintegration of universal time into the number of separate temporalities and historicities. It is for this reason that the advocacy of “total history” is conceivable only within the transgressive and holistic constellation of research which is unimaginable without the philosophy of history. The paper seeks to demonstrate this through the use of the deconstruction of still dominant periodization and cultural-historical epochs that are traditionally derived by means of exclusion of the contributions of different cultures and epochs.
Databáze: OpenAIRE