Diplomatska borba za Korušku na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine

Autor: Livia Kardum
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2001
Zdroj: Politička misao : časopis za politologiju
Volume 38
Issue 1
ISSN: 1846-8721
0032-3241
Popis: Novonastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca morala se nakon Prvoga svjetskog rata na Pariškoj mirovnoj konferenciji izboriti za svoje međunarodno priznanje, kao i za određenje gotovo svih svojih granica. S obzirom na to da nije spadala u tabor velikih sila pobjednica, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca nije imala svoga predstavnika u Teritorijalnoj komisiji koja je predlagala teritorijalna rješenja Vijeću četvorice. Tu činjenicu vješto je koristila Italija, predlažući uvijek najnepovoljniju varijantu svih jugoslavenskih granica. Kod razgraničenja s Austrijom Italija je predlagala da cijela Celovečka kotlina pripadne Austriji, ali kako stručnjaci za teritorijalna pitanja Francuske, Velike Britanije i SAD-a nisu bili istog mišljenja, nakon teških i do zadnjeg časa neizvjesnih pregovora, odlučeno je da se Celovečka kotlina podijeli u dva plebiscitarna područja. Plebiscit u Koruškoj nije odgovarao Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i njezina delegacija je bezuspješno pokušala modificirati takvu odluku. Vlada u Beogradu vojnom je intervencijom u Koruškoj pokušala staviti Konferenciju mira pred gotov čin, ali je time samo nanesena velika šteta, jer je okupacijski režim pridonio negativnom raspoloženju stanovništva plebiscitarnog područja prema jugoslavenskoj državi. To se odrazilo na rezultat plebiscita, kad se većinsko slovensko stanovništvo u zoni “A”, na veliko razočaranje jugoslavenske strane, odlučilo za Austriju.
After World War One, at the Versailles Peace Conference, the newly created Kingdom of Serbs, Croats, and Slovenes had to win its international recognition and define almost all its borders. Since it had not belonged to the camp of the Entente forces, the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes had no representatives in the Territorial Commission which submitted its proposals to the Big Four. This was exploited by Italy which would always come up with the least favourable version of the Kingdom’s borders. Italy’s proposal regarding Austria’s border with the Kingdom was that the entire Celovec valley be ceded to Austria. However, the French, British, and American experts for territorial issues demurred. After the protracted and tense wrangling, it was decided that the Celovec valley be divided into two plebiscitary zones. A plebiscite in Carinthia was not in the interest of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes and its delegation tried to modify this decision, but to no avail. The Belgrade government’s military intervention in Carinthia was an attempt of fait accompli, but it proved counterproductive as the occupation only deepened the local population’s hostility toward the Yugoslav state and affected the result of the plebiscite: the majority Slovenian population in Zone A opted for Austria, a great setback for the Yugoslav side.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: