Procjena profesionalne izloženosti infekcijama koje se prenose krvlju u djelatnika ginekološko-porodiljskih odjela u Hrvatskoj

Autor: Ivan Obad, Dino Papeš, Rok Čivljak, Milan Milošević, Valerija Stamenić, Smilja Kalenić
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2012
Předmět:
Zdroj: Infektološki glasnik
Volume 32
Issue 4
ISSN: 1848-7769
1331-2820
Popis: Uvod: Virusi hepatitisa B i C te virus humane imunodeficijencije mogu se prenijeti krvlju i izazvati profesionalnu infekciju izloženih zdravstvenih djelatnika. Ginekološko-porodiljski odjeli spadaju u odjele s većim rizikom ekspozicije. Cilj: procijeniti rizik profesionalne izloženosti infekcijama koje se prenose krvlju u djelatnika ginekološko-porodiljskih odjela u Hrvatskoj. Ispitanici i metode: provedena je anonimna anketa među djelatnicima ginekološko-porodiljskih odjela pet bolnica u Hrvatskoj. Ispitanike smo podijelili u tri skupine: liječnici, medicinske sestre/tehničari i pomoćno osoblje. Analiza normalnosti distribucije napravljena je uz pomoć Smirnov-Kolmogorovljevog testa, a statistička obrada parametrijskim testovima. Pri analizi razlike prosječnog godišnjeg broja ekspozicijskih incidenata upotrebljena je jednosmjerna analiza varijance (one way ANOVA). Razlike u kvalitativnim vrijednostima analizirane su χ2-testom. Rezultati: Od 350 zaposlenika, anketu je ispunilo 182 (52%) ispitanika: 39 liječnika, 117 medicinskih sestara/tehničara, 26 pomoćnog osoblja. Barem jedan oblik ekspozicije tijekom cijelog radnog vijeka doživjelo je 162 (89%) ispitanika. Prosječni godišnji broj ekspozicijskih incidenata po djelatniku iznosi 1,4 ±1,9. Liječnici imaju značajno ve}ć prosječni broj incidenata od medicinskih sestara/tehničara (2,3 vs 1,2; p < 0,001) i pomoćnog osoblja (2,3 vs 0,7; p < 0,001). Tijekom odlaganja infektivnog materijala ili drugih manipulacija nakon provedenog medicinskog postupka ekspoziciju je doživio 31/81 ispitanik; jedan (4,5%) liječnik i 10 (20%) medicinskih sestara/tehničara prilikom vraćanja zaštitne kapice na iglu. Krvi nepoznatog izvornog bolesnika bilo je izloženo 44 (42,3%) zdravstvena djelatnika i 10 (90,9%) pomoćnog osoblja. Liječnici manje prijavljuju ekspozicijske incidente od medicinskih sestara/tehničara (2,9% vs 8,9%; p < 0,001) i pomoćnog osoblja (2,9% vs 27,5%; p < 0,001). Vjerojatnost zaraze nakon ubodnog incidenta točno je procijenilo 40% liječnika, 8% medicinskih sestara/tehničara i niti jedan nezdravstveni djelatnik. Zaključak: Rizik profesionalne izloženosti djelatnika ginekološko-porodiljskih odjela u Hrvatskoj je veći od očekivanoga. Stoga je nužno provesti dodatnu edukaciju, osobito liječnika, s ciljem povećanja stope prijavljivanja i provođenja odgovarajućih mjera postekspozicijske skrbi. Potrebno je poboljšati mjere zbrinjavanja infektivnog materijala jer se veliki broj ekspozicijskih incidenata događa nakon provedenog medicinskog postupka. Rasprostranjenija primjena igala i pribora sa zaštitnim mehanizmom u budućnosti bi značajno mogla smanjiti broj ovih ekspozicijskih incidenata.
Introduction: Hepatitis B, C and HIV can be transmitted by blood and body fluids of infected patients causing the infection among exposed hospital workers. The risk of infection is highest in departments with high exposure to blood including obstetrics and gynecology (OBGYN) departments. Aim: Estimate the risk of occupational exposure to blood borne infections among OBGYN personnel in Croatia. Examinees and methods: An anonymous questionnaires were sent to OBGYN departments in 5 Croatian hospitals. Examinees were divided into three groups: doctors, medical nurses/technicians and ancillary staff. Kolmogorov-Smirnov test was used to determine normal distribution, and parametric tests for statistical analysis. Returned questionnaires were statistically analyzed using one way ANOVAand χ2-test. Results: Out of 350 employees, the questionnaire returned 182 (52%): 39 doctors, 117 medical nurses/technicians, and 26 ancillary staff. At least one form of exposure throughout their working life experienced 162 (89%) examinees. Average number of occupational exposure incidents per year per employee is 1,4 ± 1,9. Doctors have higher exposure rate than nurses (2.3 vs 1.2; p < 0.001) and ancillary staff (2.3 vs 0.7; p < 0.001). Occupational exposure while handling infectious waste or other manipulations after medical procedure reported 31/81 examinees; one (4,5%) doctor and ten (20%) medical nurses/technicians while recaping a needle. Atotal of 44 (42,3%) health are employees and 10 (90,9%) ancillary staff members reported accidental exposure to blood from unknown source. Doctors are less inclined to report their own exposure compared to medical nurses/technicians (2.9% vs 8.9%; p < 0.001) and ancillary staff (2.9% vs 27.5%; p < 0.001). The likelihood for acquiring infection after needlestick injury was correctly assessed by 40% of doctors, 8% of medical nurses/technicians and none of the ancillary staff members. Conclusion: The risk of occupational exposure at OBGYN departments in Croatia is greater than expected. Therefore, it is necessary to carry out additional training, particularly among doctors, in order to increase reporting rates and implement appropriate postexposure measures. Also it is necessary to improve infectious waste disposal procedures because a large number of exposure incidents are recorded after the medical procedures are performed. A wider use of safety needles and other safety devices could significantly reduce the number of exposure incidents in the future.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: