ADAPTACIJA MODELA ŠEST EUROPSKIH JEZIKA U HRVATSKOM NA SEMANTIČKOJ RAZINI
| Autor: | Lelija Sočanac, Ljuba Dabo-Denegri, Dragica Dragičević, Antica Menac, Anja Nikolić-Hoyt, Orsolya Žagar-Szentesi |
|---|---|
| Jazyk: | chorvatština |
| Rok vydání: | 2003 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Filologija Issue 41 |
| ISSN: | 1848-8919 0449-363X |
| Popis: | Autorice analiziraju tipove semantičke adaptacije modela iz šest europskih jezika kao jezika davatelja u procesu njihova posuđivanja u hrvatski kao jezik primatelj. Primijenjena metodologija temelji se na teoriji jezika u kontaktu Rudolfa Filipovića (1986), koji uvodi podjelu na primarnu i sekundarnu adaptaciju u procesu adaptacije značenja posuđenica. Analizirani jezici raspoređeni su kronološki počevši od onih s kojima je hrvatski dolazio u dodir u ranijim razdobljima svoje povijesti (mađarski, njemački, talijanski), do jezika s kojima je dolazio u doticaj u novije doba (francuski, ruski i engleski). Članak je rezultat istraživanja na projektu 'Hrvatski u dodiru s europskim jezicima', čiji je pokretač i voditelj bio R. Filipović The authors present different aspects of the semantic adaptation of loanwords from six European donor languages in Croatian as the recipient language. The analysis is based on the theory of languages in contact of R. Filipović (Filipović 1986). The results reveal considerable differences between languages that Croatian had lasting and intense historical contacts with (Hungarian, German, Italian) and those whose impact can be traced to a later date (French, Russian, English). The former group largely belongs to intimate borrowing, resulting from everyday communicative needs in bilingual/multilingual communities, while the latter belong to cultural borrowing, filling the lexical gaps in the recipient system. While the early language contacts affected dialectal and substandard usage to a large extent, the impact of recent contacts is mainly limited to standard Croatian |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|