Contemporary Approaches in the Methodology of Social Sciences: Chaos and Complexity Theory
| Autor: | Halmi, Aleksandar |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2022 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Socijalne teme : Časopis za pitanja socijalnog rada i srodnih znanosti Volume 1 Issue 9 |
| ISSN: | 2303-6923 2303-6877 |
| Popis: | U radu čija su ishodišta glavne postavke kompleksnog područja Teorije kaosa i kompleksnosti spoznaja suvremene znanosti, autor konfrontira dvije meta-teorijske koncepcije (žanrove) u smislu analize njihovih filozofskih ishodišta, koja se odnose na postmodernu epohu i teoriju kaosa i kompleksnosti. Prvo se razmatra. Postmoderna epoha u „Postmodernom stanju” (Lyotard) i Foucaultov poststrukturalizan (Arheologija znanja) da bi zatim se postupno prešao na filozofsko tematiziranje kaosa i kompleksnosti Bhaskarovog „kritičkiog naturalizma”. Na temelju navedene konfrontacije autor utvrđuje sličnosti i razlike ove dvije znanstvene „kategorije” koje imaju paradigmatske pretenzije. Polazeći od konstatacije da postmoderno mišljenje i teorija kaosa/kompleksnosti predstavljaju dvije recentne metateorijske koncepcije i značajne kulturno-znanstvene činjenice, autor nastoji odgovoriti na pitanje ima li njihova pojavna podudarnost neki dublji smisao i što ona znači za društvene znanosti? Stoga se ponajprije definiraju osnovni pojmovi, pri čemu se osobito naglašava da je postmoderno mišljenje proizašlo iz kulturnih previranja, a teorija kaosa iz prirodoznanstvenih pretpostavki. Dakako da obje perspektive razvijaju svoje osebujne metode istraživanja od kojih se prva usmjeruje na kvalitativne metode, dok se druga pretežno oslanja na sofisticirane kvantitativne metode. Potom se kritički analizira njihov odnos prema „klasičnoj znanosti” koja se temelji na pozitivističkom i neopozitivističkom pristupu, te se ukazuje potreba da se učini epistemološki zaokret koji u fokus dovodi nove „paradigme” i „perspektive” od velikog značaja za društvena istraživanja. The paper presents the most important models in chaos analysis and postmodernist views of strategy and change. Author confront chaos theory paradigm and postmodernism (Lyotard) and poststructuralism (Foucault). The basic aims of this paper is: 1. estabilish the differences betwen Chaos theory and postmodernism, 2. outline postmodernism as a philosophy that undermines notion of objectivity and neutrality ih social practice, 3. illustrate the implications of postmodernism for our understanding of strategies for change in terms of the deconstruction of texts, genealogy and the powerful truth-effects of narratives/discourses, 4. review the tensions that are created by the relativism inherent postmodernist and chaos/complex analysis. Discussed are basic elements of the predictive, statistic, iconic, structural, ideal-typical and historical approaches in analysing deterministic chaos. The description of each of these models is followed by the referential framework for further study which suggests a need to constitute a unified social chaos theory. The author points at the fact that outlines of such an integrative approach can be identified in Bhaskar,s theory of critical realism. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|