GLAGOLITIC SINGING IN THE LIGHT OF CERTAIN NEW DATA ON MUSIC CULTURE IN NOVI VINODOLSKI
Autor: | Gorana Doliner |
---|---|
Jazyk: | angličtina |
Rok vydání: | 1995 |
Zdroj: | Narodna umjetnost : hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku Volume 32 Issue 1 |
ISSN: | 1848-865X 0547-2504 |
Popis: | Glagoljaško pjevanje u Novom Vinodolskom i danas je živa tradicija, premda osiromašena u repertoaru i u brojnosti pučanstva koje još pamti stariji repertoar i može ga prenositi novim generacijama. Na temelju magnetofonskih zapisa koji su nastali 1964., 1979. i 1983. godine, te njihovim transkripcijama, moguće je naslutiti slojevitost i uvjete opstajanja tog pjevanja pa se na temelju živih kontakata s nositeljima ove tradicije još uvijek može sagledati njezino puno značenje za pučanstvo Novog Vinodolskog. U prošlosti se možemo osloniti na notne zapise, sabrane pretežno u Kuhačevoj ostavštini kao i u dokumentaciji Staroslavenskog zavoda (zapisi Lujze Kozinović) iz razdoblja od sredine 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Prema nekim posrednim izvorima ovo pjevanje možemo (uvjetno) pratiti do u 18. stoljeće. Zapisi dopunjuju snimljenu građu ali većim dijelom odgovaraju i glazbenim odlikama kasnije zabilježene građe. Autorica stavlja težište na izvore i glazbene osobine glagoljaškog pjevanja u Novom Vinodolskom. Ono se uklapa i u neka opća obilježja svjetovne folklorne glazbe šireg područja, a pokazuje i srodnosti s pučkim crkvenim pjevanjem u susjednim mjestima (dvoglasno pjevanje u paralelnim tercama sa završecima u unisonu, temperirani tonski odnosi ili odnosi bliski temperiranima, slobodni rubato ritam premda ima primjera sa čvršćim ritmom kao i s čvrstim giusto ritmom, forme povezane sa strukturom i funkcijom teksta). Namjera je ovoga članka pokazati povezanost tradicije glagoljaškog pjevanja s ostalim segmentima glazbene prakse u Novom Vinodolskom, te s notnim materijalima koji su bili u upotrebi i u ckrvi i u školskoj praksi, ili u građanskom muziciranju. Naznačena je i moguća povezanost glagoljaškog pjevanja s najpoznatijim pjesmaricama od 17. stoljeća nadalje. Glagolitic singing in Novi Vinodolski has been preserved through oral transmission. It was written down in music in the 19th and 20th century (F. Ks Kuhač, J. Glanc, L. Kozinović, S. Preprek), later on also recorded, and transcribed, analysed and prepared for publication (J. Bezić, G. Doliner). The intention of this paper is to point to the link between the life of this valuable tradition and some other indicators of music practice, and, by that very fact, to the way in which traditional church singing fits into the musical needs of an environment. Although there is scant data available, it is important for understanding the circumstances under which Glagolitic singing was nurtured, and because it casts light on it as a vital and living phenomenon, and not, as is could well be regarded - as a petrified historical stratum. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |