Retoričke strategije feminističkog diskursa

Autor: Nirman Moranjak-Bamburać
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2004
Předmět:
Zdroj: FLUMINENSIA : časopis za filološka istraživanja
Volume 16
Issue 1-2
ISSN: 1848-9680
0353-4642
Popis: Nakana ovog ogleda je da razvije jedan mogući scenarij troploške maskarade - označitelja monopolizacije sfere isključenja u feminističkom diskursu, koji preko efekata figure okreta i šireći vlastitu rezervu distinkcija i korekcija intenziviraju polje isključenog (J. Butler), osnažujući “slabu” poziciju (akademizirajući se, naprimjer). Preliminarno imajući u vidu de Certeauovu distinkciju strategija i taktika, nastoji se, naprotiv, ukazati na rascjep same taktičke logike koja u nekom neizvjesnom trenutku prelazi prag preživljavanja i konzumacije i proizvodi višak: psihologiziranu scenu “volje za moć”. Potezi primijenjeni u taktičke svrhe (kao kolaži propagiranih i/ili upitnih teoretskih ambicija), u kritičkom diskursu uvijek manje ili više uspješno upućuju na teatralizirane izvedbe samokonstitucije, a “radikalnom praksom citiranja norme” (Butler), samokreirani subjekt, iako prepoznaje svoju ovisnost od produktivne snage sprege moć/znanje, ipak se potajice nada sticanju strateških prednosti - sticanja nečeg vlastitog, recimo “potpisa u kontekstu”.
Intention of this essay is to develop a possible scenario of tropological masquerade – a signifier of monopolization of exclusion sphere in feministic which intensify a field of excluded one (J. Butler) through effects of «turn» figure and by disseminating its own reserve of distinctions and corrections, ratifying in that way a «weak» position (for example, by becoming academic). Having De Certeau's distinction between strategy and tactics in mind, the contrary is pointed out: a fissure of tactical logic which crosses a threshold of survival and consummation (at some uncertain point) and produces a surplus - physiologized scene of «will to power». Moves made with purpose of tactics (like collages of propagandized and/or questionable theoretical ambitions) always point out towards theatric performance of self-constitution and, with «radical practice of quoting the norm» (Butler), a self-created subject, although recognizing its dependance of productive coupling power/knowledge, secretly hopes to obtain strategic advantages – to obtain something of it's own, say «a signature in context».
Databáze: OpenAIRE