Magija, obraćenje i molitva u Shakespeareovoj Oluji
| Autor: | Matković, Sanja |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2022 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Diacovensia : teološki prilozi Volume 30 Issue 4 |
| ISSN: | 1849-014X 1330-2655 |
| Popis: | This paper deals with the concepts of magic, conversion to Christianity, and prayer in Shakespeare’s play The Tempest. Employing New Historicism and using Christian writings, it analyses Prospero’s prayer and conversion, which have so far been neglected by scholars in favor of magic, and juxtaposes them to magic. This reading supports the underrepresented view of Prospero’s magic as heretical and punishable, suggests that Prospero’s abjuration of magic is comparable to the deliverance from the occult and conversion to Christianity, and reveals the first interpretation of Prospero’s prayer. Namely, prayer, following Prospero’s conversion, is represented by Shakespeare as the true and ultimate value of human life and the antithesis to magic. Ovaj rad bavi se konceptima magije, obraćenja na kršćanstvo i molitve u Shakespeareovoj Oluji. Primjenjujući novi historizam i koristeći se kršćanskom literaturom, ovaj rad analizira Prosperovu molitvu i obraćenje, koje su znanstvenici dosad zanemarivali u korist magije, te ih suprotstavlja magiji. Ova analiza podupire nedovoljno zastupljen stav da je Prosperova magija heretička i kažnjiva, upozorava na činjenicu da je Prosperovo odricanje od magije usporedivo s oslobađanjem od okultnoga i obraćenjem na kršćanstvo te nudi prvu interpretaciju Prosperove molitve. Naime molitvu koja je uslijedila nakon Prosperova obraćenja Shakespeare predstavlja kao istinsku i konačnu vrijednost ljudskoga života i kao suprotnost magiji. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|