Divine Dancing Celebration: The Cult of Yoginī / Ḍākinī in Ancient Hinduism and Buddhism
| Autor: | Sharma, Preeti, Singh, Pushpraj, Tripathi, Neeta |
|---|---|
| Jazyk: | angličtina |
| Rok vydání: | 2023 |
| Předmět: | |
| Zdroj: | Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti Volume 78 Issue 3. |
| ISSN: | 1849-0182 0351-3947 |
| Popis: | Music and dance have long been a component of the celebrations of the people of all nations and on all continents. Music and dance are also used as a method to transcend the profane and to experience ecstasy and bliss. The objective of this research is to analyse the “Divine Dancing Celebration” as practised in India and Tibet by including heroic and ecstatic dances that are believed to grant immortality; also included are the sculptural dynamics of rapturous dance which symbolizes transformation and happiness. The paper also looks at the iconography of some Yoginī/ Ḍākinī who represented the dancing cult and the symbolic meaning buried inside the icon in an effort to make a connection between dance and the cult of Yoginī/ Ḍākinī. Yoginī / Ḍākinī exhibit their bodies and faces, radiating youth and beauty while advocating for freedom from all social restrictions. The Yoginī is dressed in charnel ground jewellery and performs a dance in a field of decaying corpses. Her body is vividly colored and gives the impression of being formed of light; its transparency reveals a sparkling yet hollow nature. The interior of her body is a vast, limitless domain, which may also contain visions. The female force, which can occasionally be evil and may result in destruction and beheadings, is shown as a component of each element existing in the cosmos in the iconographies of the Yoginī. The significance of this research is that it demonstrates the importance of the Yoginī/ Ḍākinī cult in ancient and early medieval India and Tibet. Although this cult is still practised in some manner in South East Asia but not in India, it has lost its relevance and no longer is known to anyone in India. This study is an initial step in educating the general population on this prominent cult of Hinduism and Buddhism and its significance. Ples i glazba oduvijek su bili sastavni dio ljudskih slavlja u svim narodima i na svim kontinentima, kao i način nadilaženja profanoga i iskustva božanske ekstaze i ushićenja. Cilj je ovoga istraživanja raščlaniti “Slavlje božanskoga plesa” kako se prakticira u Indiji i Tibetu na način da se u analizu uključuju herojski i ekstatični plesovi koji mogu donijeti besmrtnost, kao i skulpturalna dinamika zanosnoga plesa, što simbolizira preobrazbu i sreću. U ovom radu autori također razmatraju ikonografiju nekolicine joginija i dakinija koje su predstavljale kult plesa, a i simbolično značenje skriveno u ikoni s ciljem da se uspostavi veza između plesa i kulta jogini/dakini. Joginiji i dakiniji pokazuju se svojim tijelima i licima te zrače mladošću i ljepotom, a istovremeno zagovaraju slobodu od svih društvenih ograničenja. Jogini je odjevena u nakit od ljudskih kostiju te izvodi ples u polju raspadajućih leševa. Tijelo joj je živo obojeno te ostavlja dojam da je od svjetla oblikovano. Prozirnost tijela otkriva blistavu ali šuplju narav. Unutrašnjost tijela je nepregledni prostor bez granica koji može i u sebi nositi viđenja. Ženska sila, koja može katkada biti zla i može završiti razaranjem i odrubljivanjem glava, prikazana je kao sastavni dio svakoga kozmičkoga elementa koji je prisutan u jogini ikonografijama. Znakovitost ovoga istraživanja može se prepoznati u tom što pokazuje važnost jogini/dakini kulta u drevnoj i ranoj srednjovjekovnoj Indiji i Tibetu. Iako se kult još uvijek prakticira na neki način u jugoistočnoj Aziji, ali ne i u Indiji, izgubio je na važnosti i nije više nikomu u Indiji poznat. Ova studija predstavlja početni korak prema poučavanju opće populacije o pitanju ovoga istaknutoga kulta hinduizma i budizma te ističe njegovu važnost. |
| Databáze: | OpenAIRE |
| Externí odkaz: |
|