Analiza presude Međunarodnog suda u sporu o primjeni Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida između Republike Hrvatske i Republike Srbije

Autor: Toma Galli
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2016
Předmět:
Zdroj: Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske
Volume VII
Issue 1
ISSN: 1849-0778
1847-7615
Popis: Dana 3. veljače 2015. Međunarodni sud u Haagu donio je presudu u sporu između Republike Hrvatske i Republike Srbije o primjeni Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Presuda predstavlja odluku Suda u temeljnom sporu oko neizravnog dokazivanja genocidne namjere, ali i dovršetak dugotrajne pravne bitke stranaka spora u svezi s nadležnošću Suda da odlučuje o primjenjivosti Konvencije i na događaje prije 27. travnja 1992., sposobnosti Republike Hrvatske na podnošenje tužbe te sposobnosti Republike Srbije da se pojavi kao stranka u sporu prije navedenog datuma. Odlučujući o vlastitoj nadležnosti Sud ju je uvjetno konstruirao kao odgovor na niz konsekutivnih pitanja koja ujedno čine meritum ovog spora: 1. jesu li se događaji na koje se poziva hrvatska strana uopće dogodili i jesu li bili protivni Konvenciji o genocidu; 2. ako jesu, jesu li navedeni događaji pripisivi SFRJ u vrijeme kada su se dogodili i povlače li pitanje njezine odgovornosti; te 3. ako je uključena odgovornost SFRJ, je li SRJ, a onda i RS, naslijedila tu odgovornost. Odgovorivši negativno na prvo pitanje unutar vlastite jurisdikcijske konstrukcije, i to - kako u odnosu na tužbu, tako i u odnosu na protutužbu - Sud nije ulazio u odlučivanje o preostalim pretpostavkama jurisdikcijske konstrukcije. Unatoč ovakvom ishodu, ovaj se spor, u najvećoj mjeri, ustvari pretvorio u sukob stranaka spora o uzrocima, tijeku i posljedicama oružanog sukoba na području RH tijekom kojeg je hrvatska strana jasno izložila i uvjerljivo potkrijepila tezu o nesmiljenoj agresiji na RH i ustrajnom otporu istoj. U tom kontekstu, a na temelju izričitih utvrđenja Međunarodnog suda u ovom sporu, ne samo da nema mjesta relativizaciji povijesne istine o oružanom sukobu na području RH, nego je upravo njeno nedvosmisleno utvrđenje jedan od najznačajnijih rezultata ovoga spora.
On 3 February 2015, the International Court of Justice in The Hague delivered the judgement in the dispute between the Republic of Croatia and the Republic of Serbia on the implementation of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide. The judgement constitutes the decision of the Court in the underlying dispute to indirectly prove genocidal intent, as well as the close of a long legal battle of the parties to the dispute over jurisdiction of the Court to rule on the applicability of the Convention also to events prior to 27 April 1992, the capacity of Croatia to institute proceedings and the capacity of Serbia to appear as a party to the dispute concerning the events that had occurred before the indicated date. In deciding on its jurisdiction, the Court had tentatively constructed it in response to a series of consecutive questions that also make the merits of this dispute, namely: 1. whether the events referred to by Croatia did actually occur and whether they were in contravention to the Genocide Convention; 2. if so, whether these events were attributable to SFRY at the time when they occurred, and whether they engaged its responsibility; 3. if they engaged the responsibility of the SFRY, whether the FRY, subsequently Serbia, succeeded to that responsibility. By responding negatively to the first question, both in relation to the claim as well as in relation to the counter-claim, the Court did not even consider the remaining assumptions of its jurisdictional construction.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: