Sveti Ćiril i Metod i prijevod Svetog pisma na crkvenoslavenski jezik

Autor: Taras Barščevski
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2017
Předmět:
Zdroj: Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti
Volume 72.
Issue 1.
ISSN: 1849-0182
0351-3947
Popis: Temeljni je razlog nastajanja nekog prijevoda ponajprije omogućiti razumijevanje originalnog teksta onomu tko ne razumije jezik na kojem je taj tekst napisan. Biblijski tekstovi nisu samo tekstovi napisani na starohebrejskom (i aramejskom) ili starogrčkom jeziku, nego oni sadržavaju i Riječ Božju — objavu Boga o Sebi te Njegove volje spasenja za svakog čovjeka. Dakle, prijevod Svetog pisma nije samo prijevod s jednog jezika (drevnog i nerazumljivog) na drugi jezik (moderan i razumljiv), nego i prenošenje Božanske Objave. Prijevod sv. Ćirila i Metoda realizira i jedno i drugo. Članak istražuje preduvjete i nastajanje ćirilometodskog prijevoda Svetog pisma na slavenski jezik, uzimajući u obzir ponajprije razloge — naviještaj Evanđelja kod Slavena, no i poteškoće tog prijevoda — nepostojanje pisma i otpor slavenskomu jeziku u liturgijskoj upotrebi. Odgovor Slavenskih apostola na nepostojanje slavenskog pisma bilo je stvaranje glagoljice i ćirilice, a pravo na liturgijsku upotrebu bilo je ostvareno prijevodom ne samo Svetog pisma, nego i brojnim liturgijskim tekstovima. No ta dostignuća Svete braće imala su utjecaj ne samo na razvoj kršćanstva kod slavenskih naroda u početcima, nego su u kasnijim stoljećima često postajala i razlog zastoja misijske gorljivosti radi očuvanja „sakralnosti“ slȏva prijevoda.
Translations come about fundamentally and primarily to enable one who does not understand the language in which the text is written to understand the original text. Biblical texts are not simply texts written in the Old Hebrew (Aramaic) or Ancient Greek languages, but texts containing the Word of God — God’s revelation of Himself and of His will that all men be saved. Thus, a translation of the Holy Scripture is not only a translation from one language (ancient and not understandable) to another, but a transmission of Divine Revelation. The translation of Saints Cyril and Methodius achieves both. The article examines existing circumstances and the emergence of the cyrilomethodic translation of the Holy Scripture into Old Church Slavonic, by firstly addressing the reasons — proclamation of the Gospel to the Slavs — but also the difficulties encountered in their translation activities — non–existence of a script and the resistance to liturgical use of the Old Slavonic language. The response of the Slavic apostles to the non–existence of a Slavonic script was to devise the Glagolithic and Cyrillic alphabets, and the right to use them in the liturgy was attained through the translation of not only the Holy Bible but also of numerous liturgical texts. Thus, these accomplishments of the saintly brothers had an effect initially, not only on the development of Christianity among Slavic peoples, but in later centuries often became the reason for holding missionary fervour in abeyance as the „sacredness“ of the translation was to be preserved.
Databáze: OpenAIRE