HERMAN DALMATIN I INTELEKTUALNI PREPOROD ZAPADA U 12. STOLJEĆU
Autor: | Alojz ĆUBELIĆ |
---|---|
Jazyk: | chorvatština |
Rok vydání: | 2006 |
Předmět: | |
Zdroj: | Croatica Christiana periodica Volume 30 Issue 57 |
ISSN: | 1848-9982 0350-7823 |
Popis: | Svijet fi lozofi je uvijek živi u neprestanom prožimanju s izvanjskim svijetom, te stoga u ovom istraživanju naznačujem neke važnije kulturne, religiozne i povijesne činjenice koje su utjecale ili potaknule pojedince na filozofiranje (primjerice, fenomen kršćanstva u srednjem vijeku i odnos osobito Katoličke crkve i društva u srednjem vijeku ili nastanak katedralnih škola kao prethodnicu pojave prvih sveučilišta na Zapadu, itd.). Na tragu te tradicije postaje razvidnim koliku važnostza filozofiju imaju različita intelektualna usmjerenja ili ono što nam pojedini autori ostavljaju u baštinu, u našem konkretnom slučaju, primjer Hermana Dalmatina (Dalmatinca) i fi lozofskih elemenata koji su sadržani u njegovoj misli i djelu. Nužno je naposljetku osvježiti fi lozofsko sjećanje tim inicijatorima, novatorima i pionirima, bez kojih bi napredak fi lozofi je kao takve bio nezamisliv. Stoga, u konačnici i pozivanje na te ponizne službenike fi lozofi je, na razne izvorne filozofe te prevoditelje filozofskih djela, bez kojih uopće ne bi bilo filozofske tradicije. U radu osvjetljujemo srednjovjekovnog autora, kao što je bio Herman Dalmatin, u njegovom povijesnom i kulturološkom kontekstu, kako bi nam njegovo djelo odnosno misao bili razum ljiviji. Smisao takva pristupa vidimo u naravi same povijesti fi lozofi je srednjega vijeka, koja se razlikuje od našega današnjega gledanja na povijest fi lozofi je, koja je više specifi cirana, koja nastoji dokraja analizirati i problematizirati raznolika pitanja i ideje. Uvijek je vrlo opasno neko razdoblje htjeti sažeti u jednu riječ, jer se tada čini da pojednostavljujemo složenu stvarnost. Dopušteno je, ipak, naglasiti prevladavajuće značenje nekog razdoblja i napose formulirati probleme s kojima su se najviše bavili fi lozofi i znanstvenici toga određenog razdoblja. To se osobito odnosi na 12. stoljeće, u kojem je djelovao naš Herman Dalmatin zajedno s misliocima o kojima ćemo malo opširnije progovoriti u sljedećim poglavljima. Danas se to više nameće potreba da se prisjetimo konteksta nekog razdoblja u kojem se odvija neka pojedinačna egzistencija. »Philosophy« in Hermann’s case is not only an auxiliary to the study of theology and other scholarly disciplines, but »serves as a means« of systematic orientation in his intellectual milieu, among different intellectual trends, in the dialogue with philosophic systems and theorems of theoretical and practical impact. Philosophy »had though« Hermann to intellectual discipline, because he succeeded in distinguishing terms from their verbal expressions. Hermann also observed the difference between that we usually call »reality« and that what we call »apparence«. The distinction primarily lays in that the reality is organised, that in it rule laws, while apparence does not show such order. »Reality« is, on the other hand, very complex, as is therefore Hermann’s speculation on it very complex. However, Hermann does not stay infront of that »reality« just monitoring it, he evaluates the »reality«, feels it. Hermann is overwhelmed by belief that all what is or exists in any way has right to be. Hermann’s »philosophy« is, furthermore, dialogic, the dialogue in it meanning no compromise or a trick aimed on subverting construction of someone’s mind. But a meeting of people and an exchange of ideas in the »pool of general humanity.« Under the term »philosophy« as Hermann understands it, should be considered his attempts on explainning most diversified, still immature problems. Hermann the Dalmatian is the one who refiected, that is observed, the one who tried to bring in the darity and order in his exposition, which infact meant to bring the ration in world and life. In that sense, he was opened for all »subjects of thought« and used methods available to him at that time. Thus, Hermann infact researched the totality of the reality, because he intellectually penetrated to the root of all things. |
Databáze: | OpenAIRE |
Externí odkaz: |