Elektrofiziološka studija dijabetičke neuropatije

Autor: Lorena Radolović Prenc, Ivana Vidović, Dubravko Marković, Loredana Labinac-Peteh
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2013
Předmět:
Zdroj: Medicina Fluminensis : Medicina Fluminensis
Volume 49
Issue 2
ISSN: 1848-820X
1847-6864
Popis: Cilj: Prikazati značaj elektroneurografije u dijagnostici dijabetičke neuropatije, te njezine težine u objektivnijem stupnjevanju, na prikazu ispitanika. Metode: Retrospektivnom studijom analizirali smo 280 bolesnika oboljelih od šećerne bolesti, liječenih u Općoj bolnici Pula u periodu od siječnja 2011. do siječnja 2012. godine. Svi bolesnici obrađeni su klinički i elektroneurografski. Rezultati: Elektroneurografske analize pokazale su kod dijabetičara signifikantno usporenje brzina provodljivosti za sve ispitane živce (P < 0,05), ali značajnije za senzorne i izrazitije na donjim ekstremitetima, te produženje vrijednosti trajanja i vrijeme rasta potencijala za motorne i senzorne živce. Distalna latenca kod motornih živaca bila je produžena, izrazitije na donjim ekstremitetima. Usporenje brzine provodljivosti motornih živaca (P = 0,06), produženje distalnih latenci peroneusa i medianusa (P = 0,07 i P = 0,08) i pad amplitude M i neuralnih potencijala (P = 0,05, P = 0,06 i P = 0,08) ispitanih živaca bili su izrazitiji kod ispitanika s dužim trajanjem šećerne bolesti, ali bez statistički značajne razlike (P ≥ 0,05), dok je za trajanje (P = 0,01 i P = 0,001), vrijeme rasta potencijala (P = 0,006 i P = 0,001) i brzine provodljivosti senzornih živaca (P = 0,005) ta razlika bila statistički značajna (P < 0,05). Patološke nalaze neurografske analize našli smo i kod bolesnika bez kliničke manifestacije bolesti. Između asimptomatskih i simptomatskih oblika postoji signifikantna razlika (P < 0,05) u brzini provodljivosti kod svih ispitanih živaca (P = 0,01, P = 0,02 i P = 0,04), te amplitudi neuralnih i M potencijala (P = 0,02, P = 0,03 i P = 0,04). Između simptomatske i onesposobljavajuće dijabetičke neuropatije registrirali smo statistički značajnu razliku (P < 0,05) u brzini provodljivosti kod svih živaca (P = 0,01, P = 0,03 i P = 0,04), dok se amplituda M i neuralnih potencijala u te dvije skupine ispitanika statistički značajno ne razlikuju (P = 0,06, P = 0,07, P = 0,08). Zaključak: Klinički je značaj neurografske analize perifernih živaca u dijabetičara, osobito u ranom otkrivanju bolesti (patološki nalaz neurografije u asimptomatskih oblika), a podudaranje neurografske analize i kliničkog nalaza u većini parametara omogućuje objektivnije stupnjevanje težine neuropatije.
Aim: To emphasis importance of nerve conduction studies in diagnostic and more objective classification of diabetic neuropathy in group of our patients. Methods: Retrospective research included 280 patients with diabetes mellitus, treated at the Pula General Hospital, and control group of 50 health individuals. Study period was from January 2011 to January 2012. Nerve conduction study and clinical evaluation were done in all patients. Results: Nerve conduction studies revealed significantly reduced conduction velocity parameters, in patients with diabetes, for all examined nerves, especially for sensory nerves and for those in the lower limbs. Also were notable the prolonged nerve potential duration and rise time for motor and sensory nerves. Distal latencies of motor nerves were prolonged, especially in the lower limbs. In patients with longer duration of diabetes, conduction velocities slowing (P = 0.06), distal latencies prolongation for peroneal and median nerve (P = 0,07 i P = 0,08) and decreasing of neural and M potentials amplitude (P = 0.05, P = 0.06 i P = 0.08), were more remarkable, but not statistically significant (P ≥ 0.05). For analysis of neural potential duration (P = 0.01 i P = 0.001), rise time (P = 0.006 i P = 0.001) and conduction velocities (P = 0.005) of sensory nerves in the same group, difference was statistically significant (P < 0.05). Pathological findings on nerve conduction studies were also found in patients with no clinical signs of diabetic neuropathy. Between asymptomatic and symptomatic diabetic neuropathy group, there is a significant difference (P < 0.05) in the conduction velocity of all tested nerves (P = 0.01, P = 0.02 i P = 0.04) and M and neural potential amplitude (P = 0.02, P = 0.03 i P = 0.04). Between symptomatic and disabilitating diabetic neuropathy we registered a statistically significant difference (P < 0.05) in the conduction velocity of all nerves (P = 0.01, P = 0.03 i P = 0.04), while the M and neural potential amplitude in these two groups, were not significantly different (P = 0.06, P = 0.07, P = 0.08). Conclusion: Nerve conduction studies of peripheral nerves in diabetic population provide early detection of disease (abnormal findings of nerve conduction study in asymptomatic patient). Also, correlation between nerve conduction studies and clinical findings enables more objective classification of diabetic neuropathy.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: