DISTANAZIJA I NOVOROĐENČAD S TEŠKIM MALFORMACIJAMA

Autor: Aleksandra Frković
Jazyk: chorvatština
Rok vydání: 2004
Předmět:
Zdroj: Gynaecologia et perinatologia : journal for gynaecology, perinatology, reproductive medicine and ultrasonic diagnostics
Volume 13
Issue 4
ISSN: 1330-0091
Popis: O dinamičnom razvoju bioetike svjedoči i primjena novih bioetičkih pojmova kao što su ortotanazija, mistanazija i distanazija. Etimološki distanazija znači pretjerano produžavanje agonije, patnje i smrti pacijenta. Terapijskom ustrajnošću pomoću brojnih lijekova i primjenom sofisticirane tehnologije, kada ne postoji nikakva nada za izlječenje, može se produžavati život. Takav beskoristan postupak donosi malu ili nikakvu korist pacijentu, a povećava patnju njega samoga i njegovih bližnjih. Ponekad je vrlo teško dati prognozu za daljnji život novorođenčeta, usprkos procjene trenutnog stanja i stupnja oštećenja pomoću bodovanja i sofisticirane aparature. Ako terapija nema rezultata, tada je obvezna palijativna skrb, kao u bilo kojoj drugoj životnoj dobi. Prema smjernicama FIGO povjerenstva (International Federation of Gynecology and Obstetrics) za etičke aspekte humane reprodukcije i zdravlje žena, novorođenčad s teškim malformacijama ima pravo na dostojanstvenu smrt bez nepodesne ili beskorisne medicinske intervencije, kada roditelji i njihovi liječnici smatraju da je to u njihovu najboljem interesu. U Barcelonskoj deklaraciji o pravima majke i novorođenčeta stoji da ukoliko se plod rodi s anomalijama koje su nespojive sa životom »na novorođenče se ne trebaju primijeniti uzaludni postupci liječenja«. Želja da svako novorođenče preživi, bez obzira na teške komplikacije u kasnijem životu, predmet je brojnih bioetičkih rasprava. Te rasprave mogu pomoći kliničarima da donesu konsenzus je li neko liječenje korisno ili se radi o distanaziji.
The introduction of new bioethical terms such as orthothanasia, misthanasia and dysthanasia testify to the dynamic development of bioethics. The term dysthanasia means excessive prolongation of the patient’s agony, suffering and death. Life can be prolonged by the administration of different drugs and application of sophisticated technology, when there is no hope for healing. Such a useless treatment brings no or less benefit to the patient and increases the suffering not only of the patient, but of his family as well. Sometimes it is very difficult to make a prognosis for the newborn’s life, in spite of the assessment of his present state and damage by a very sophisticated machines. If the therapy is not effective, the paliative care is necessary, as in any other age. According to some FIGO directions newborns with severe malformations have the right to die with dignity without any useless medical intervention, when the physicians and the parents consider it in their best interest. The Declaration of Barcelona on the Rights of Mother and Newborn states that if the fetus is born with anomalies which are incompatible with life »futile therapeutic measures should not be applied to the newly born«. The wish to make any newborn survive has become the topic of numerous bioethical discussions. These discussions can help the physicians to decide whether a medical treatment is useful or it is dysthanasia.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: