Non-convulsive (noneileptic) paroxysmal disorders in newborns and infants

Autor: Z. Sabol
Jazyk: angličtina
Rok vydání: 2007
Předmět:
Zdroj: Paediatria Croatica
Volume 51
Issue 4
ISSN: 1846-405X
1330-1403
Popis: Paroksizmalni nekonvulzivni (neepileptički) poremećaji su česti u dječjoj populaciji (procjenjuju se na oko 10%). Oko 25-% djece s normalnim psihomotornim razvojem i čak 60% dojenčadi koja se upućuju na procjenu paroksizmalnih poremećaja imaju neepileptičke atake. One se javljaju kao iznenadni napadaji, brzi u kliničkom ispoljavanju, mogu često recidivirati, s gubitkom svijesti ili bez njega. Neepileptički napadaji imaju podrijetlo u cerebralnoj disfunkciji različitog uzroka, ali nikad u paroksizmalnom poremećaju bioelektrične kortikalne aktivnosti kao u epilepsiji. U novorođenčadi i dojenčadi oni uključuju paroksizmalne anoksičko/ishemičke poremećaje (cijanotične i blijede afektivne respiratorne cerebralne atake), napadaje u spavanju (benigni mioklonus novorođenčeta u spavanju), atake sa stereotipnim promjenama pokreta i položaja (benigni neepileptički infantilni spazmi, benigni paroksizmalni tortikolis, hiperekpleksija, atake njihanja glave, atake jeze/drhtanja) ili predstavljaju fiziološki oblik ponašanja (masturbacija). Iako su priroda i tijek napadaja dobri, neki od njih mogu biti i vrlo dramatični i dovesti do teških komplikacija pa i djetetove smrti (teški oblik neonatalne hiperekpleksije npr.). Razlikovanje neepileptičkih od epileptičkih napadaja može biti teško, osobito u djetetovoj ranoj dobi. U procesu dijagnosticiranja ovih poremećaja treba uzeti u obzir djetetovu dob, kliničku sliku napadaja i rezultate pretraživanja (dijagnostička metoda izbora je video-EEG-poligrafija). Elektroencefalogrami (kako iktalni tako i interiktalni) su normalni. Pogrješna dijagnoza neepileptičkih napadaja kao epileptičkih može dovesti do zabrinutosti roditelja, a dijete izložiti dugotrajnom uzimanju antiepileptičkih lijekova, koji mogu imati i štetne posljedice.
Paroxysmal non-convulsive (non-epileptic) disorders are common in the paediatric population (estimated at 10%). Up to 25% of children with normal psyhomotor development and even 60% of infants referred for paroxysmal disorders have nonepileptic events. These conditions are clinical disorders of usually sudden appearance, brief, often recurrent and can be followed by or without loss of consciousness. Non-epileptic events originate from a cerebral disfunction of diverse causes but never from paroxysmal brain cortical electrical activity like in epilepsy. In newborns and infants they include paroxysmal anoxic-ischemic disorders (cyanotic and pallid breath-holding spells), attacks occurring during sleep (benign neonatal sleep myoclonus), spells with stereotypical movements and postures (benign non-epileptic infantile spasms, benign paroxysmal torticolis, hyperekplexia, head rocking, shuddering attacks) sometimes of normal physiological human behaviour (self gratification or masturbation). The course of non-epileptic events is usually good, but some of them can be followed by serious complications and sudden infant death (major hyperekplexia in neonate, for example). The differentiation between non-epileptic and epileptic paroxysmal events can be difficult particularly in neonatal and infant period. Age, the clinical characteristics of non-epileptic events and normal results of testing (video EEG-monitoring is a diagnostic procedure of choice) are important factors in differential diagnosis. Electroencephalograms (both during attacks and between them) are normal. The serious mistake of misdiagnosing a non-epileptic disorder as an epileptic seizure could lead to parental anwiety, while the child is unnecessarily exposed to the potentially toxic anti-epileptic drugs.
Databáze: OpenAIRE
Externí odkaz: